SVE VESTI

Sandžak, Novi Pazar… Naser Hajdaragić: Tako je lako voljeti naš šeher i čaršiju

Sandžak, Novi Pazar: – Sad želim da zborim o našem šeheru, vreme je da cenimo ime Novog Pazara, ima predobro srce.

Znaš, kada sve pamtiš, a valjalo bi uključiti i sandžačku budućnost izgbili su iz vida prave životne norme i ne znaju kojim putem da krenu…

Čovek u svakom smislu te reči

Živimo u vremenu kada je sve u novcu i prave odredbe su nestale.

Nasko u svojoj zanatskoj radnji

– Sve je prošlo što mi se mililo. Zar nije tako. – Da, tako je. Nadam se, kaže, da ćemo danas dočekati lepšu stranu Sandžaka. A ostatak dana to retko kad otkrije.

Uspomene ne daju mira

Ako se mora, pričekaćemo. Čudno je, … Imam jednostavnu dušu. U njoj boravi i živi Novi Pazar.

Sat života nazad

Da kažem nešto o majci rahmetli Meha Bejtića, Ejupa Mušovića, o čuvenoj pazarskoj “MAZI”, izdvajam ono najlepše o nanama…

– One su bile tada deo mojih dečačkih snova.

Stub mog detinjstva i odrastanja.

Jeni Pazar još živi

Sedele su oko mangala i pile kahvu…

Mnogo kona je sedelo oko jednog savršenog osmanskog mangala, na kojem je u sredini stajala đezva puna vode. Ali sve te nane bile su sinbol Novog Pazara, jer su oslikavale sreću i radost – sa nostalgijom u glasu seća se Naser Hajdaragić.

Naser Hajdaragić – Novi Pazar

Boli duša, ali samo malo. To je rana koja nikad neće zarasti, ali ako se zaboravi, Jeni Pazar će biti daleko od Sandžaka…

Niko ne bi pomislio da je odrastao u kaljavim pazarskim sokacima.

Iz jedne majstorske radionice

– Ali gledaj, naš život je na kldrmi. Nasko uzdahnu. – Lepo.

Nikad nisma razumeo mlađe generacije kad urade nešto s pola srca…

Vidi sad, oni vole rodni grad, ali mi smo bili zaslepljeni.

Mogu se ponašati na ovaj način jer je manje verovatno da će osetiti one mahalske priče, ljubav ili starh zbog dečijih nestašluka…

Bošnjaci i zanati koji nestaju

Takođe, ne mogu da shvate šta stariji osećaju? Neće biti ni blizu pazarske sofre, ali mobilni telefon svakako nešto vredi. Malo je oklevao, a onda je slegnuo ramenima.

– Dobro. Ja sam oduševljen junaštvom i tradicijom sandžačkih žena. Hanume koje su bile i ostale večna inspiracija svima nama.

Mangal, kahva, duhan i pesma

Od ničega su stvarale štogod. Često sa suprugom Enisom razgovaramo o tome.

Radovale se unapred nekom susretu kad će svaka od njih ponešto kazati…

To je samo život. Toga čuda više nema – otkriva neobični  zanatlija.

Obućarstvo je jedan od starih zanata

Tako nešto njemu je bilo srčano. Video je nane kako se zabrinuto smeškaju dok je polako silazio ka hotelu “Vrbak”.

– Ah, ja nisam rođen za današnje vreme – rekao je.

Imao je pravo.

Očarao ga je taj divni osećaj što živi u lisnatoj strehi, daleko od zemlje, i kroz dušu mu prolazi: uradio sam netšo posebno i dobro – za Sandžak.

Želeo je da vidi čiste reke, ulice, grad…

Meka je pazarska duša, široko je Naskovo srce i naselje Ćukovac. To je veliko, nenadmašno otkriće: mesto u kojem caruje čovek koji voli rodni zavičaj…

Binasa Malićević

 

Podeli