Sandžak, Tutin, Pešterska visoravan, Đerekare… Ibrahim: Imam skoro 100 godina i dobrog sam zdravalja! Sandžački adžo kao nur
Sandžak, Pešterska visoravan, Đerekare: Gore, na prostranstvu, dedo Ibrahim Husović iz Đerekara, sa najdužim životnim iskustvom u tutinskoj opštini, pravi krug oko jednog veka.
Ibrahim Husović – selo Đerekare
Nalazio se u prekrasnoj avliji iza kuće, gde je nekada teglio život i trošio mladost.
Pešterski stogodišnjaci
Pogledavši u komadić neba iznad planine, aga se čudio kako nam je to uspelo da dođemo do njega i sela. Planina je to. Jedno ljupko, milo i veselo stvorenje, svi ga ovde poštuju.
Najsrdačnije se javi uvek, a televizijskoj ekipi lično je popravio raspoloženje onim njegovim blagim osmehom i harizmom.
Adžo Ibrahim je melem za dušu
Teško je rečima predstaviti ono što se oseća. Priče koje svakodnevno komentarišemo moraju i po dva puta da se zakite da bi, kada se završe, dale pravu sliku onoga što je sandžački čovek.
– Dedo, kako živite? – Pristojno živimo. Sad, zasad ne treba se žaliti. Samo neka je zdravlja, slobode i mnogo je dobro.
Neke kapije Pešterske visoravni
Pred njim se naglasio svet ušiven u ogromna pešterska polja odavno ozvaničena u Sandžaku.
Njegov nur – svetlost, njegova mudrost, snažna i moćna; sjaj sa dna duše i toplina ljudskog srca.
Pešter je dunjaluk
Priča koja ostavlja bez daha. Bilo je to nepisivo druženje. Iskrenost i poštovanje predstavljali su samo deo bistrine koju su nam Pešterci darovali.
Džamija u Đerekarima
Ali oštri pogled ispod oka nije značio život već Sandžak. Bilo je teško reći šta se to na njemu promenilo, osim što mu je koža izgledala neobično mekana, kao put svile po pešterskim vrletima.
Moj Sandžaku, ponosan mi budi
Postoji mnogo podataka iz Ibrahimovog života sa kojima se sandžačka javnost nije upoznala, a koji će biti prikazani na Radio-televiziji Novi Pazar.
– Dokle sam stigao sa kazivanjem?
– Vratiće se ovamo i moji unuci. Znam za to – tiho reče gospodin i predloži da još jednu kahvu popijemo.
Sva ljudskost svijeta je na Pešterskoj visoravni
Nama je bilo najiteresantnije prvo ono što se može naći na vrletima ili u nekim besedama u kojima je dedo učestvovao.
Možda se oseća kao i priroda, možda je zarad olakšanja života društven. Ipak nije tako mislio, i stoga je nastavio da gaji tiho uverenje, tog uljudnog otmenog domaćina.
Sandžak kao nepresušna inspiracija
Naši životi su stalno putovanje i moramo da učimo da se unapređujemo na svakoj raskrsnici koja nam se nađe na putu, ponekad da se spotaknemo, ali uvek da se krećemo ka onom najboljem što su nam stari ostavili.
Selo i njegove lepote
– Istina. Sada smo svi tu… i zato će biti drugačije. Nisi zažalila što si došla, je li? Kako mu je srce poskočilo i zatreperilo kada je neko prvi put pomenuo reč televizija uz ime Novi Pazar.
Pešterska visoravan ponovo oduševljava putnike prolaznike.
Sandžaklije ne zaboravljaju rodni kraj
Đerekare je naselje u Sandžaku u opštini Tutin. Prema popisu iz 2022. bilo je 488 stanovnika. Ime potiče od grčke reči dereker koja znači sokolar.
U selu ima 91 domaćinstvo, a prosečan broj po domaćinstvu je 5, 69.
Ovaj kraj je potpuno naseljen Bošnjacima.
U Đerekaru žive porodice: Ademovići, Ahmetovići, Avdići, Destanovići, Halilovići, Jašarevići, Kurtovići, Suljovići i Mujovići.
Binasa Malićević