Sandžak, Tutin, Ribariće… Sećanje na Kafilju Elesković: Suprug i ja smo uspeli da školujemo pet studenata! Porodica kao najveće bogatstvo
Sandžak, Tutin, Ribariće: Čovek godinama bolje upoznaje sebe i druge. Postoje opet osobe, susreti, događaji, koji nam se približe, utuve u glavu, koje pamtimo “u po bela dana ili noći”, a da ni sebi ni drugima nismo u stanju da objasnimo – zašto je to tako.
Oni su pristojni ljudi velikog srca – bračni par koji je kroz život išao zajedno, korak po korak, držeći se za ruke i kada je bilo najteže. Nisu imali mnogo, ali su imali jedno drugo i volju da se trud i poštenje uvek isplate.
Majka je majka
Godinama su vredno radili kako bi školovali pet studenata. Nije bilo lako – bilo je odricanja, neprespavanih noći i briga koje su delili u tišini. Ipak, nikada nisu odustali. Sve su odluke donosili zajedno, razgovarajući i poštujući jedno drugo, jer su znali da samo tako mogu napred.
Majke. Imamo težak zadatak, da u izobilju dobrih izaberemo najbolju.
Dileme nema – Kafilja Elesković je vrhunska. Uvek je nasmejana, vedra, pričljiva, jednostavna, svoja, pametna i mudra. Rodila je petoro dece, svojih dragulja. I, ruku na srce, najdivnija je nana u Ribariću.
Glas joj pevuši.

U dvorištu porodice Elesković
Sopstveni dom je uvek bio ispunjen toplinom, razumevanjem i slogom. Danas žive srećno, ponosni na sve što su postigli. Pomenuta deca su izrasla u dobre i obrazovane ljude, a kuću sada ispunjava smeh njihovih unučadi.
Okrenula se i videla televizijsku ekipu kako dolazi stazom koja vodi sa džade. Život se nalazi u ovoj avliji. Stajala je na temeljima kuće. Ona je živela za svoju porodicu.
Osetila je kako je oblikuje poznato osećanje ljubavi!
Kada majka i otac deluju složno, taj dom postaje ognjište gde se greške praštaju, a uspesi slave. – Obično sam uvek razgovorljiva. Godine rada i rada, danju i noću. Ja i suprug smo školovali pet studenata. Ponosni smo na ono što su postigli. Vredno su radili, trudili se i usvajali roditeljske savete – kazuje ona.
Srećna je zbog svog podmlatka
Vredna je majka akademskih građana, odgajila ih je na pravom putu uz pomoć supruga, koji joj pomaže u poslu po potrebi. Stanovništvo je poštuje, žele da razgovaraju s njom.
Misle da se iza Sandžaklijke krije nekakva stroga žena. A to je ova dobra gospođa, krupna, duge crne kose, uvek svezana u urednu punđu, vesela, sa oštrim čelom…
Kafilja je sultanija, ali i poslovna žena u penziji.

Majčina ljubav kao najveći oslonac
Majka je srce porodice. Njena posvećenost, strpljenje i požrtvovanost čine dom ugodnim i ispunjenim ljubavlju. I kada je teško, ona pronalazi snagu da nastavi dalje, zbog svojih izdanaka i njihove sreće.
– Tako je. Čuvam unučiće, brinem o kući i vrtu, uživam u sadašnjosti. Uvek će se čuti njihov smeh. Ništa mi nije teško, oni su moj život – dodaje fenomenalna hanuma Elesković.
Mladost se nasmešila kad je srela Sandžak. Spustila je pogled i približila se jednom stolu. Kuća je bila tiha. Njena je priča imala ukus divljih orhideja, krupne i sjajne oči su opčinile Ribariće.
Volela je sve u svojoj porodici: nežne glasove, bucmaste obraze, način na koji su grickali nokte!

Kada se trud i dobrota isplate
Zato je porodica najveće bogatstvo, a majčina ljubav njen najlepši dar. – Dakle, u srcu nisam više student, a srce i duša su ono što se računa. Naslednici su nas hranila dobrotom. Ali sad je sve gotovo. Sve prođe, pa i teški dani.
E baš ti hvala – reče naša gošća.
Podigla je glavu. Šemsudinov pogled susrete njen. Ona je bila stena uz koju je srastao, i nijedna sevdalinka, ma koliko divna bila, nije se mogla takmičiti sa ovom Crnogorkom.
Mehmed, Ahmed, Jasmina, Edina i Mejra
Kafilja se zagleda u plave planine u daljini. Nikad nisam videla ništa slično. Sultanija nastavi nekako pričljivo: – Kad već govorim o tome, moram ti reći da nisam imala nikakvu tremu.
“Ne, vi obavite svoj posao, ja ću svoj.”
Okrenula se ka suprugu. Ispratila ga je do vrata sa prednje strane kuće i posmatrala kako ulazi u prodavnicu.
Odmah je pomislila na unučad, najvažnije osobe u svom životu.

Rahmetli Kafilja Elesković – naselje Ribariće
Bračni par Elesković ostao je dosledan svojim vrednostima i u najtežim vremenima. Majka je stub svake porodice, nečujna snaga koja drži sve na okupu. Kafiljina ljubav je bezuslovna, nežna i snažna u isto vreme.
Ona je prva koja brine, glavna koja teši i poslednja koja misli na sebe.
U takvom zagrljaju pronalazimo sigurnost, a u njenim rečima utehu i podršku.
“Unuci su moj svet”
Porodica je mesto odakle sve počinje – gde učimo šta znači voleti, poštovati i deliti. U krugu voljenih gradimo uspomene koje traju ceo život. Tu se radujemo zajedno, ali i lakše podnosimo teške trenutke. – Moje detinjstvo zaista je bilo srećno jer sam rasla u porodici koja je bila velika, složna i veoma poštovana.
Ali, nikada ne bi istu avliju zamenila za celu kuglu zemaljsku, koja miriše na poljsko cveće i domaći hleb – Sandžaklijka je detaljno objasnila.
Kišni oblaci su se topili na horizontu.

Kroz sve životne izazove
Svojim trudom i radom, Eleskovići su obezbedili bolju budućnost svojoj deci. Istina o paru koji je zajedno prebrodio sve prepreke.
Ovako je počelo jednog septembarskog dana.
Skuhala je kahvu. – Želite li još. Pred tobom je bračni par Elesković. Šta bi trebalo da uradim? Nije tako jednostavno. – Hoću reportažu? Čekaj da razmislim. Sedte i dobro nam došli!
– Kako živte? Odlično, bogami.
Ko zna šta nas još čeka. Sve se odjednom promenilo – kazala je tada voljena majka, nana, supruga… Iako je život bio težak, uspeli su ne samo u onome što su stvorili, već i u tome što su ostali dobri ljudi. Navedena odiseja je dokaz da ljubav, prijateljstvo i upornost mogu pobediti sve prepreke.
Svako ima svoju tugu
Možda nam se, nakon tri godine patnje i bola bez majke, bez tumaranja po sopstvenoj duši, bez radosti i bez sebe, nekako vratio mir koji sam tako pažljivo i dosledno gradila čitavog života.
Naš Sandžak, naša milost
Ribariće je naselje u opštini Tutin, u Sandžaku. Prema popisu iz 2022. bilo je 1103 stanovnika.
Područje se nalazi na mestu gde Ibar izlazi iz Ribarićske klisure i gde nastaje mehaničko proširenje nastalo delovanjem i Crne reke i Paljevske reke.
Rejon je na kraju jezera Gazivode!
Saobraćajni položaj Ribarića je izuzetno povoljan jer se u njemu odvajaju putevi za Crnu Goru, Kosovo i Metohiju i Novi Pazar i dolinu Ibra.
Na teritoriji Ribariće živi 599 puniletnih žitelja, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,0 godina (29,3 kod muškaraca i 30,7 kod žena).
U kraju ima 181 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,82.
Binasa Malićević


