Sandžak, Novi Pazar, Stambolska džada… Canda: Kidali smo pitu rukama! Moj Pazaru, grade od starina
Sandžak, Novi Pazar, Carska džada: Oni su sadržajna i zlatna generacija na koju je Novi Pazar računao.
Osnivač ih je znatiželjno posmatrao.
Sa pazarske kaldrme u nezaborav
Isa-beg Ishaković je to mudro radio, kad bi pazarska omladina počela kakve nestašluke: kao da je iza njih neko drugi, koji ih je opominjao da čine dobra dela.
Moj Sandžaku, ponosan mi budi
-Vidim da u tim generacijama ima šehera, je li tako? Sačuvaj malo Pazar sebi.
U naše vreme imali smo srećno detinjstvo.
I onda se vratim na rečenicu sa početka dana, kao deca smo slušali starije. Komšija je bio zakon – reče sa nostalgijom u glasu Muzafer Grbović.
Sandžačke majke i nane
Tako se tada živelo, šezdesetih su u Sandžaku vladali drugi principi…
To je bio život apsolutno bez ikakvog interesa – naglašava Grbović.
Ostala je samo uspomena
Ceo život su proveli u pazarskim mahalama, avlijama, baštama, kaljavim sokacima…
Misli su im bile jasne, dobronamerne i pazarske. Zbog njih je Novi Pazar zaboravio na bol i strepnju.
Nasred sofre vruća pita
-Sad je red na mlađe generacije… Konačno su došle na svoje. Poštovati prave ljudske vrednosti. Ovo je stara legenda koja ponovo treba da se čuje – objašnjava rečiti Sandžaklija.
Carska džada bez kaldrme
Na dnevnom svetlu Novi Pazar mu se činio još lepšim. Pazarska kldrma nikako ne odgovara teškom terenu. Canda se uverio: ne može da vrati vreme unazad.
Trebaju mu dva srca da pokuša umiriti budućnost kako ne bi šibala Novi Pazar.
“Svaka ulica kao jedna kuća”
Spustio je pogled na Prvomajsku ulicu i na trenutak ugledao Ramizovu berbersku radnju iz koje se čuo muhabet.
Ova priča je bila stvarna. Počela su da se otvaraju vrata i drugih dućana.
Dućandžije su se pojavljivale s izrazom potpune sreće na licima.
Nema više onih kaljavih sokaka
Naviknuti na rad, postali su tihi.
Čulo se samo šuškanje njihovog zbora, miris pečenih pitica, ukus kahve sa žara… “Ali, naravno, pobeći se ne može od Pazara. Napokon, svi se mi moramo kadtad suočiti sa svojim dužnostima” – podseća zanimljivi Pazarac.
Ulica 1. maj je uvek bila puna dućana
Tako sam se i ja vratio na kldrmu, na avliju, u sokake… Nekad sam mislio da je sve otišlo u zaborav.
Došlo je neko drugo vreme
Sad znam da to nije istina.
Isa-beg Ishaković je mnogo učinio, i Meho Bejtić, i Reka Hadžibulić, i Ekrem Sejfović i Hajro Ličina.
Carska džada u šeheru
Pružili su sve što su mogli.
Uradimo nešto korisno za naš Novi Pazar, kako bi opravdao svoj stari sjaj… Naše čaršije nema nigde u svetu – sa utehom u glasu kazuje čuveni pazarski Canda.
Muzafer Canda Grbović – Novi Pazar
Stara čaršija se upita da li se te reči posebno odnose na nju. Shvatili smo kako se voli rodni grad. Da istina bude veća, neke priče treba uvek prepričavati …
Kad behar zamiriše
Želimo da stvaramo, rečima. Sandžak, pre svega. Novi Pazar, pre i nakon svega.
“Kad pogledam sa bedema”
Ulica mog detinjstva.
Svi smo imali neko mesto, neki kraj, ili možda sokak koji nas je tako neodoljivo primao u svoja nedra.
Ponekad je to kutak kojim više ne prolazimo.
Novi Pazar u vaktu i zemanu
Bili smo srećni i zadovoljni.
Voleo bih da se još dugo družim sa prijateljima iz detinjstva i da događaje iz sokaka pamtimo do kraja života…
Novi Pazar kroz vjekove
Novi Pazar je politički, ekonomski, kulturni i svaki drugi centar Sandžaka. Nalazi se na 290 km od Beograda, na deonici starog puta koji preko Ibarske magistrale vodi prema Podgorici i Jadranskom moru.
Smešten je u dolini reka Jošanice, Raške, Trnavice, Deževske i Ljudske, na nadmorskoj visini od 496 m.
Okružen je visokim planinama Golijom i Rogoznom i Pešterskom visoravni.
Binasa Malićević