Veliki turski mislilac Nedžip Fazil Kisakurek

Nedžip Fazil je pjesnik, novelista, filozof i aktivista koji je dao značajan doprinos islamskoj misli u Turskoj.

Živio je u razdoblju između 1904. i 1983. godine, a iza njega su ostale brojne pjesme, novele, priče, memoari i scenariji.

1. “Nemoj, druže moj, biti poput ulične rasvjete! Nek se zna za koga sijaš?!“
2. “Kad bi oni koji kažu da ‘zaman (vrijeme)’ liječi sve, tu riječ ‘zaman’ pročitali još otpozadi!? “
3. “Pred sobom imaš dva izbora:

– ili da obožavaš svog Stvoritelja Koji sve stvara,

– ili da obožavaš neko stvorenje i ne vrijediš ni pet para.”

5. “Ako ti je puno dosadio život, otiđi do jednog mezarja. Mrtvi dobro znaju da je lijepo živjeti.”
6. “Ako zrak kojeg udišemo moramo izdisati, to znači da nama ništa ne pripada.”
7. “Razgolićena žena je poput kuće bez zavjesa, a kuća bez zavjesa se ili izdaje ili prodaje.”
8. “Ne budeš li shvatio koliko vrijedim dok sam pored tebe, onog dana kada to budeš shvatio nećeš me naći pored sebe.”
9. “Oči su svjetiljke iz kojih zrači ili milost ili mržnja.”
10. “Moja prošlost je smeće, a smeće čačkaju samo psi i mačke.”
11. “Namaz počinje nakon izlaska iz džamije. Post počinje nakon isteka mjeseca Ramazana.Hadždž počinje nakon povratka iz Mekke.”
12. “Danas se žene pri posjeti mezarju pokrivaju, a pri izlasku iz mezarja otkrivaju. Ne mogu da ih shvatim. Pred mrtvima se pokrivaju, a pred živima otkrivaju.”
13. “Ako se pri svakom svom osmjehu ne zahvaljuješ Allahu, zašto se pri svakoj svojoj suzi ljutiš na Njega?!”
14. “Nemojte se previše opterećivati životom na ovome svijetu, jer i tako nećete izaći živi iz njega.”
15. “Čudan smo mi narod! Žalimo onoga kome je slijepo oko, a ne žalimo onoga kome je slijepo srce!”

Priredio i s turskog preveo: Nesip Pepić