Veliki turski mislilac Nedžip Fazil Kisakurek
Nedžip Fazil je pjesnik, novelista, filozof i aktivista koji je dao značajan doprinos islamskoj misli u Turskoj.
Živio je u razdoblju između 1904. i 1983. godine, a iza njega su ostale brojne pjesme, novele, priče, memoari i scenariji.
- “Nemoj, druže moj, biti poput ulične rasvjete! Nek se zna za koga sijaš?!“
- “Kad bi oni koji kažu da ‘zaman (vrijeme)’ liječi sve, tu riječ ‘zaman’ pročitali još otpozadi!? “
- “Pred sobom imaš dva izbora:
– ili da obožavaš svog Stvoritelja Koji sve stvara,
– ili da obožavaš neko stvorenje i ne vrijediš ni pet para.”
- “Ako ti je puno dosadio život, otiđi do jednog mezarja. Mrtvi dobro znaju da je lijepo živjeti.”
- “Ako zrak kojeg udišemo moramo izdisati, to znači da nama ništa ne pripada.”
- “Razgolićena žena je poput kuće bez zavjesa, a kuća bez zavjesa se ili izdaje ili prodaje.”
- “Ne budeš li shvatio koliko vrijedim dok sam pored tebe, onog dana kada to budeš shvatio nećeš me naći pored sebe.”
- “Oči su svjetiljke iz kojih zrači ili milost ili mržnja.”
- “Moja prošlost je smeće, a smeće čačkaju samo psi i mačke.”
- “Namaz počinje nakon izlaska iz džamije. Post počinje nakon isteka mjeseca Ramazana.Hadždž počinje nakon povratka iz Mekke.”
- “Danas se žene pri posjeti mezarju pokrivaju, a pri izlasku iz mezarja otkrivaju. Ne mogu da ih shvatim. Pred mrtvima se pokrivaju, a pred živima otkrivaju.”
- “Ako se pri svakom svom osmjehu ne zahvaljuješ Allahu, zašto se pri svakoj svojoj suzi ljutiš na Njega?!”
- “Nemojte se previše opterećivati životom na ovome svijetu, jer i tako nećete izaći živi iz njega.”
- “Čudan smo mi narod! Žalimo onoga kome je slijepo oko, a ne žalimo onoga kome je slijepo srce!”
Priredio i s turskog preveo: Nesip Pepić
