Društvo

Ne radi više Feridova vunovlačara

Novi Pazar – Malo je oklevao, a onda je slegnuo ramenima. – Dobro. To je bio prizor za svaku sledeću rečenicu. Osim toga, možda bi dućandžije došle na kahvu sa žara kod Haka… kiša je i dalje padala dok se vraćali kroz Prvomajsku ulicu. Kada su otišli, Ferid ostade na vratima, zagledan u svoj dućan i udišući svežinu. Potom izađe napolje. Želeo je da vidi svoju čaršiju.

Jeni Pazar je imao 1.110 dućana

Nameravao je da vrati stare pazarske dućane u život. Osećanja su ga začas natopila; tuga mu se videla na licu, život mu se lepio za vunovlačaru, uporno i teško. – Tako, tako… Krvari, ali samo malo. Probaću da sačuvam svoju radnju. Neće biti nimalo lako, ali upornost svakako nešto vredi. – Nakratko je ućutao… – Na kraju ću morati zaključati radnju. – Ah, ti nisi ništa videla od Stare čaršije… sve u svoje vreme – kazao je pazarski zanatlija Ferid Škrijelj.

Stari zanati polako nestaju

Za trenutak je poželo da se vrati u Jeni Pazar, da izčupa tu ljubav iz srca i vidi sve one poređane dućane sa ćepencima. Zastao je pod naletom ovih tehnologija… Tako nešto našem prijatelju nije bilo svojstveno. Video je svoje prijatelje kako se zabrinuto smeše dok je polako silazio Pod hendek. Uspomenu koju je sačuvao iznenada se uvukla u levu pretkomoru. Postala je časna, nežna i srčana, više ljubav nego zanat. Ispod srca se začuo tih, nemiran šum, čula  se galama, onda i rad neobične mašine u vunovlačari.

– Nema više vune, ni ovaca. Radi se na kvalitetnoj  mašini koja ima više različitih valjaka preko kojih prolazi oprana vuna, čista vuna, rasčešljava se, vuna se oslobađa prašine i svih drugih suvišnih materija… – Ona je izuzetno zdrava, od svih tkanina vuna najviše prija telu, čuva ga od reume, znoja, ali lepše se spava na jastuku i dušeku od vune – kazao je Ferid.

Lepše se spava na jastuku i dušeku od vune

Uz veliki trud i rad našao je mesto dovoljno udaljeno od vrata svoje zanatske radnje… da ne čuje taj muhabet iz zemana i vakta. Želeo je da stoji tu dugo, naslađujući se. I nije mu smetalo što su na toj kldrmi nestali stari zanati… nalundžije, kalajdžije, bojadžije tu nasred Pazara.

Počela je da posluje davne 1935. godine.

– Više nema ko da nasledi. Nemamo u stvari posla i to je to. Vi ste ovde godinama u ovoj zanatskoj radnji? – 54 godine. – A neko od vaših, mlađih? – Pa nema, čim nema da radi, kako ćeš da ga motivišeš da radi. Nema znači i to se naravno gasi. A mi ovo radimo od 1935. Ali to je porodična tradicija i otac je radio, amidža je radio i ja – istakao je zanimljivi vunovlačar Ferid Škrijelj.

Selima ističe da ima veliki broj ciljeva koje treba da ostvari i o kojima sanja. – Volela bih da radim sa sinom… Mladi beže od zanata. Mladiće zanima sasvim nešto drugo. U budućnosti neće imati ko da razvlači  i češlja vunu… Nekad smo dobro zarađivali, ali danas se od zanata ne živi – kazala je vedra Selima Škrijelj.

Priča o starim zanatima u Novom Pazaru počinje daleke 1461. godine kada kreće formiranje i razvoj grada na ovim prostorima. S nastankom  grada stižu da se razvijaju i prvi zanati na ovim mestima. Vunovlačari su u početku bili na rekama i bilo ih je svuda oko Novog Pazara. Vunovlačarskim zanatom u Novom Pazaru bavili su se kao poznati vunovlačari Ferid, Ramiz, Husein Škrijelj, Zećo Jašarević, Sabit Biševac, Sinan Tokalić, Meho Škrijelj, Faik Škrijelj i Husnija Škrijelj.

Zanatlije su nešto za šta ne postoji zamena… što znači da je jedini način da mlade generacije nastave pazarsku tradiciju. Oni ne bi ništa menjali , od početka do kraja Prvomajske ulice… To su trenuci koje su preživeli sa razlogom i sa svojim godinama.

Binasa Malićević

Ferida i njegovu suprugu Selimu upoznali smo 2oo8. godine.

 

Podeli