‘Naši susjedi živi su spaljeni’: Svjedoci se prisjećaju napada na šatore ispred Al-Aqse

Deir el-Balah, Gaza, Palestina – Amani Madi još uvijek ne može vjerovati da su ona i njezina porodica preživjeli bombaški napad koji je usred noći pogodio bolnicu Al-Aqsa Martyrs.

Na otvorenom prostoru gdje se rano u ponedjeljak dogodio napad na šatore prognanika, prevladava miris dima, a spaljene konzerve i hrana razbacane su po tlu među izgorjelim dekama i odjećom.

Ljudi lutaju tamo-ovamo. Većina njih nekada je živjela u šatorima, a pokušavaju pronaći nešto što je ostalo iza požara koji je uništio njihove trošne domove.

Tijela u plamenu dok su bježali

Napad je pogodio improvizirani kamp koji su postavili prognanici u dvorištu bolnice, ubivši najmanje četiri osobe i ranivši najmanje 40.

“Bilo je 1:10 ujutro kada je snažna eksplozija sve potresla”, prisjeća se Madi, 37-godišnja majka šestero djece, dok sjedi u ostacima svog spaljenog šatora.

Madi pokazuje ranu svog sina Ahmeda gdje je šrapnel ušao u njegovo tijelo, ali doktori je nisu mogli izvaditi jer su medicinske ustanove u Gazi desetkovane izraelskim napadima [Abdelhakim Abu Riash/Al Jazeera]

“Pogledala sam van i vidjela plamen kako guta šatore pokraj našeg”, kaže Madi. “Suprug i ja nosili smo djecu i trčali prema Hitnoj pomoći.

“Na ulazu sam vidjela svog petogodišnjeg sina, koji je vrištao, krvario je. Odvela sam ga doktorima koji su otkrili da ima šrapnele u želucu.”

Doktori su uspjeli previti Ahmeda, ali su morali ostaviti šrapnel na mjestu gdje ga je pogodio, objasnivši Madi da će biti potrebna delikatna operacija za uklanjanje, operacija koja nije moguća s obzirom na teško oštećeni medicinski sektor Gaze.

Razaranje uzrokovano kada je Izrael bombardirao kamp raseljenih ljudi u dvorištu bolnice Al-Aqsa u Deir el-Balahu [Abdelhakim Abu Riash/Al Jazeera]

Mnogi Palestinci raseljeni više puta završe u školama i bolnicama, postavljajući šatore iznova i iznova, koristeći sve materijale koje mogu pronaći, grupišući se jedni uz druge zbog nedostatka prostora.

Izraelske bombe proširile su vatru kroz prepune šatore u roku od nekoliko minuta dok su se radnici Civilne zaštite borili da je ugase ograničenim mogućnostima koje su imali.

“Ljudi – žene, muškarci i djeca – bježali su od vatre koja se širila, vrišteći”, kaže Madi. “Neki od njih još su gorjeli, a tijela su im gorjela dok su trčali. Zastrašujuće, užasno, nevjerovatno.

“Gdje bismo trebali ići? Skoro je zima. Zar nema nikoga da zaustavi ovaj holokaust nad nama?”

Madin šator bio je pored šatora Jamalat Wadi, koja je bila praktički usred bombardiranja.

Wadi, 43-godišnja majka, kaže: “Bilo je pravo čudo da smo preživjeli, ja i mojih sedam kćeri.”

“Probudila sam ih, vrišteći, dok nam je naš zapaljeni šator padao na glave.

“Moja susjeda, njen sin i njen muž su izgorjeli. Niko ih nije mogao spasiti”, kaže ona gorko plačući.

Kao i mnogi drugi, Wadi je bila prisiljena bježati mnogo puta, počevši od Shujayee, zatim do Rafaha, Nuseirata i Khan Younisa prije nego što je potražila utočište u bolnici Al-Aqsa.

“Sada smo opet na ulici, ali neću ostati ovdje nakon ovoga. Nigdje nije sigurno.

“Bolnice i škole su na vrhu liste izraelskih ciljeva. Šta smo učinili da ovo zaslužimo?”

Madi hoda sa svojom djecom kroz ruševine uzrokovane bombardiranjem [Abdelhakim Abu Riash/Al Jazeera]

‘Noga je pala na tlo’

Maha Al-Sarsak (17), živi u šatoru pokraj onih koji su izgorjeli. Šator njezine porodice nije bio pogođen, ali je svjedočila prvim trenucima eksplozije i požara.

Al-Sarsak hoda kroz stravično mjesto pokolja koje je za sobom ostavilo bombardiranje, plačući.

Raseljena je u Al-Aqsi sa svojom porodicom već devet mjeseci.

Nakon što je bolničko područje bilo nekoliko puta meta, kaže, prestala je spavati noću zbog straha od novog izraelskog bombardiranja.

“Bila sam budna. Dogodilo se ono čega sam se bojala, po sedmi put. Čula sam udar iz smjera šatora nasuprot nama. Vikala sam za majkom i svojih osmero braće i sestara i istrčali smo prema zgradi bolnice.”

“Vidjela sam našu susjedu Alaa Al-Dalu (37) potpuno spaljenu i njeno tijelo spaljeno zajedno sa sinom Shaabanom (20).

“Kad su micali žrtve odande, vidjela sam kako je noga pala na tlo”, dodaje Al-Sarsak dok plače.