Komemoracija Hadžemu Hajdareviću: Njegov život i poezija veličali su dobro u čovjeku

Veliki pjesnik, čuvar bosanskog jezika. Čovjek koji je svojom pjesničkom i ljudskom širinom obilježio književni i kulturni život Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Čovjek koga su krasile blagost, osmijeh, sveprisutnost, bio je i ostao most među ljudima i narodima, poručeno je danas u Sarajevu na komemoraciji povodom smrti Hadžema Hajdarevića, istaknutog bosanskohercegovačkog književnika koji je preminuo u ponedjeljak u 68. godini.

Komemorativnom skupu u Vijećnici, koji je organiziralo Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, čiji je Hajdarević bio predsjednik, prisustvovali su članovi porodice, član predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, bivši član Predsjedništva BiH Ivo Komšić, te brojne ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine.

Prisutni su Hajdareviću odali počast učenjem Fatihe i minutom šutnje, a tokom komemoracije odlomke iz njegovih pjesama čitala je glumica Hasija Borić.

Gradonačelnica Sarajeva tokom vrlo emotivnog obraćanja kazala je kako danas zauvijek ispraćaju prijatelja svih ljudi, koji je svojom pjesničkom i ljudskom širinom obilježio književni i kulturni život Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

“Svestran, kreativan, angažiran tokom čitavog svog stvaralačkog života, prvenstveno kao pjesnik, ali isto tako upečatljiv po očuvanju bosanskog jezika. Bio je i ostao most među ljudima i narodima. Cijeli njegov život i poezija veličali su dobro u čovjeku. Živio je tako do posljednjeg dana, ostavljajući nam mnogo lijepih riječi, mnogo uvezanih stihova, mnogo vrijednih poruka kao najljepši spomenik svog postojanja. Hadžem Hajdarević nastavit će da živi u svoj poeziji i pamćenju svih ljudi, svih onih koji su ga poznavali”, poručila je Karić.

Dodala je kako je Hajdarević uvijek mislio na svakog građanina Sarajeva, te prenijela kako joj je znao odgovoriti na bajramsku čestitku.

“Kada bih mu čestitala Bajram, on bi odgovorio: ‘Neka nam je sretan Bajram i svi praznici ovog svijeta’”, kazala je Karić.

U ime Društva pisaca Bosne i Hercegovine obratila se Hajdarevićeva saradnica, potpredsjednica Jagoda Iličić.

“Pisci vjeruju u riječ, u njenu besmrtnost i mislim da od te utjehe treba početi. Početi u prihvaćanju gubitka koji nas je iznenada zadesio. Treba okrenuti lice na drugu stranu, prema svemu onome što smo dijeleći svijet sa Hadžemom Hajdarevićem dobili. Bio je čovjek koga su krasile blagost, osmijeh, sveprisutnost. Umio je nagovoriti riječi da uhvate misao, da povežu sve one tanane niti koje u jedno upliću um, kamen, vatru, vodu, vidljivo, nevidljivo, i sve ono što u ovom svijetu treba osjetiti, razumjeti i prihvatiti”, poručila je Iličić, te dodala:

“Ti si ovdje, s nama, u Arabeskama od vode, u Rujanskoj kiši, u našim sjećanjima besmrtan.”

Od Hajdarevića se oprostio i njegov dugogodišnji prijatelj i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Edin Pobrić. Ističući kako je Hajdarević bio veliki pisac, Pobrić je Hajdarevića opisao na sljedeći način:

“Naprosto imate ljude s kojim, kada ste u društvu, sve nekako ide lako. Ne znate objasniti zbog čega je to tako, ali stvari idu vrlo jednostavno. Imate ljude koji uspiju pomiriti ono što je nepomirljivo. Imate ljude koji vam uvijek tjeraju neki poluosmijeh na licu.”

Reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović će danas poslije ikindija-namaza (14.00 sati) ispred Gazi Husrev-begove džamije predvoditi dženaza-namaz Hadžemu Hajdareviću. Nakon toga će se dženaza-namaz također klanjati i na Grličića brdu, gdje će biti i ukopan.

Hadžem Hajdarević je rođen 18. jula 1956. godine u Kruševu kod Foče. Osnovnu školu je završio u Popovu Mostu, zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, nakon čega zavšava studij jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

U toku studija i poslije radio je kao lektor u izdavačkoj djelatnosti tadašnjeg Starješinstva Islamske zajednice. Dugi niz godina je bio profesor bosanskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Pored poezije, pisao je i prozu, književnu kritiku, bavio se publicističkim radom, ali prvenstveno je bio i ostao pjesnik. Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, član bosanskog PEN-a te, od obnoviteljskog osnivanja, član Matičnog odbora Kulturnog društva Bošnjaka “Preporod”. U toku rata uređivao je “Muslimanski glas” (list je od Saveza novinara BiH proglašen listom godine u Bosni i Hercegovini za 1992. godine), a nakon združivanja ovog lista s “Ljiljanom” bio je odgovorni urednik Ljiljanovog izdanja u zemlji. Njegova djela prevedena su na brojne europske i orijentalne jezike.

Za prvu knjigu pjesama “Seobe obala” dobio je nagradu Trebinjskih večeri poezije (1982.) i nagradu “Svjetlosti”, a za “Pjesme ponornice” nagradu “Skender Kulenović” (1996.) Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski i turski jezik. Zastupljivan je u svim novijim antologijama bošnjačkog pjesništva i pjesništva Bosne i Hercegovine.

Radio je kao naučni saradnik u Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu.