Aćif-efendija, meta tri politička atentata (Video)
Na današnji dan, prije 78 godina, strijeljan je Aćif Hadžiahmetović, u narodu poznat kao Aćif-efendija. Bio je jedan od najpoznatijih sandžačkih političara između dva svjetska rata. Predsjednik prve Bošnjačke stranke, gradonačelnik I vođa odbrane Novog Pazara, prenose Vijesti Rtv Novi Pazar.
Pogledajte klip Aćif Efendija, autora Galiba Gicića:
Rođen je u Novom Pazaru, 1887. godine. Nakon školovanja u Turskoj i završetka Vojne akademiji u Bitolju, na kojoj je studirao i turski predsjednik Mustafa Kemal Ataturk, sa činom kapetana se, 1920. godine, vraća u rodni grad.
Aćif inicijator formiranja stranke Džemijet-el-islami
U novoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, Aćif-efendija postaje jedan od inicijatora za formiranje bošnjačko-muslimanske stranke Džemijet-el-islami. Sandžački narod mu je posebno zahvalan zbog angažovanja u zaustavljanju iseljavanja muslimanskog stanovništva u Tursku. Aćif-efendijabio je meta tri neuspjela politička atentata.
Krajem 1941. Aćif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada četnika koji su krenuli iz pravca Raške. Cilj je bio zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovnistvo pobiti i protjerati.
Na samom kraju rata i okupacije, zbog ne slaganja sa komunističkom vlašću, Aćif efendija biva stijeljan na Hažetu. Bošnjačko nacionalno vijeće je 2011. Godine, kod Višeg suda Srbije, pokrenulo postupak za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića.
Taj sudski postupak još nije okončan.
Ni historija, ni suđenja, nikada nisu dokazala da je Aćif naređivao ubijanje Srba, niti je da ubio ijednog Srbina. Štaviše, historija bilježi da je štitio pazarske Srbe.
Politika i vojna strategija Aćif efendije nikada nije bla usmjerena protiv srpskog naroda. Aćif efendija je nevin nepravedno strijeljan, zbog navodne saradnje sa Nemcima.
Ovo narod pamti:
Sjećam se, počinje Jusuf svoje svjedočenje, kroz čaršiju je prostrujala vijest da će se sutra na Hadžetu streljati Aćif i Ahmet Daca. Ja sam u to vrijeme, kao petnaestogodišnjak, bio u partizanskoj miliciji.
Iz znatiželje sam na Hadžet pošao sa mojim prijateljem Medom Rožajcem. Snijeg je bio napadao do koljena. Narod se bio iskupio na hadžetsku livadu koja se nalazila sa druge strane današnjih Bolnica. Tu je nekada bilo igralište. Na livadi je bilo, pored narodne mase, i oko 300 vojnika.
Oni su bili postrojeni naspram nas. Svi smo gledali u pravcu gradskog zatvora odakle je trebalo da dođu Aćif i Ahmet. Nije prošlo mnogo kada su se pojavili sa vezanim rukama i nogama. Vojnici su ih priveli do telefonskih bandera i tu ih vezali lancima sa rukama otpozadi. Pala je komanda da se pristupi streljanju.
Desetak vojnika je izašlo ispred njih. Partizanski oficir je izdao naređenje da se streljaju. Odjeknuli su pucnji i obojica se klonula glavom. Doktor Benčan, Slovenac koji je radio u Pazaru, je trebao da konstatuje njihovu smrt. Opipao je puls obojici i pokazao da je Ahmet Daca još živ, jer mu je srce još uvijek pulsiralo.
Jedno partizanče, nije imalo više od četrnaest godina, prišlo je, skinulo sa ramena njemački automat i pucalo u Ahmetovu glavu. Iz raznijete glave poprskala je krv na sve strane. Poslije toga su im poskidali opanke, vunjene čarape, satove i kapute. Naređeno nam je da se raziđemo i šta je poslije bilo sa njihovim tijelima niko ne zna.”
