Evlija Čelebija o Beogradu, Nišu i Pazaru

Evlija Čelebija rođen je u carskom Istanbulu 1611. godine u vreme možda i najvećeg sjaja Carstva, cvetanja kulture i obrazovanja. Poticao je iz ugledne i bogate porodice što mu je omogućilo da stekne izvrsno obrazovanje iz raznih oblasti. Između ostalog, bio je i hefiz, što znači da je ceo Kuran znao napamet. Dobro postavljenje na dvoru odbio je da bi imao slobodu da putuje, što je uspeo prilagodivši svoje poslovne obaveze svojoj strasti. Učestvovao je i u nekoliko bitaka, bio svojevrsni diplomatski predstavnik imperije.

Smatra se da je Evlija Čelebija prešao oko 350.000 kilometara tokom svojih putovanja. Obišao je celo Osmansko carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta. Od svojih sećanja  u poslednjim godinama života stvorio je veliku knjigu u deset tomova, Sejahatnam („Putopis“) u kojoj su se našla sva ona mesta koja je za života posetio, prostori Anadolije, Rumelije, Sirije, Mađarske, Krita, Egipta, Austrije, Poljske, Nemačke, Holandije, Kavkaza, Krima i, naravno, Balkana.  Evlija Čelebija umro je u Kairu, 1682. godine.

Čelebija o Beogradu

„Divan kao alem kamen u prstenu“, tako Čelebija opisuje lepotu Beograda. Grad i tvrđava, kaže, nalaze se na bregu iznad spoja dveju reka, Save i Dunava. U Beogradu je i sedište smederevskog sandžakbega. Donji grad tada ima samo oko četiri stotine kuća, prizemnih i na sprat, a okućnice su retke. Takođe, u gradu se nalazi i pet džamija, barutana, kovnica novca, radionica oružja i Sulejman-hanov hamam. Čelebija pominje i veliko pristanište pored grada u kome je moglo da stane do pedeset lađa.
U Gornjem gradu živela su gradska gospoda, kako Čelebija naziva Turke. Bilo je oko dve stotine kuća, Sulejman-hanova džamija pokrivena plavim olovom sa simetričnim minaretima. Na istoku je bila Sahat kapija sa Sahat kulom čije se zvono čulo na dan hoda od Beograda.
U zapadnom uglu Gornjeg grada nalazio se i grad Narin, koji je zapravo bio tvrđava od klesanog kamena okružena dvostrukim bedemima i širokim opkopom. U nju se ulazilo pomoću pokretnog mosta, a nastanjivao ju je gradski zastupnik. Tu se nalazila tekija, žitni magacin, cisterna i bunar dubok 50 metara. Beogradska tvrđava imala je i pet visokih kula pokrivenih olovom. Bile su to: Kula Nebojša, Krvava kula, Crvena kula, Zindan kula i Šahin kula.
Za muslimane kaže da žive na probranim mestima, na uzvišenjima i da u gradu ima preko 270 džamija. Sve gradske ulice su kaldrmisane i u gradu ima 3.700 dućana kao i svih poznatih zanata.
Što se stanovništva tiče, po Čelebijinom putopisu, muškarci i žene se ističu po lepoti, sve žene pokrivenih lica, čedne. Od jela je omiljena baklava, đuveč, kajmak, jogurt, kao i sok od višanja. U gradu ima 8 medresa i veliki broj osnovnih škola.Ezan se prolamao ma poseban naćin.

Čelebija o Zemunu

Čelebija piše kako je zemunska tvrđava bila na obali Dunava, petougaonog oblika i kako je vremenom propadala. U gradu ima 400 šindrom pokrivenih kuća, jedna džamija olovnog krova, osnovna škola i tekija ali nema dućana več se sva roba nabavlja iz obližnjeg Beograda. I u slučaju Zemuna Čelebija hvali vrlo ukusan kajmak i jogurt.

Čelebija o Nišu

Grad je u ravnici sa 2600 sirotinjskih kuća i saraja (palata). Čelebija primećuje vinograde i bašte, a sve je prekriveno ćeremitom. U gradu je najpoznatija džamija Murata I koja je građena u starom stilu. Čelebija je izbrojao i 22 mekteba (osnovnih škola) u Nišu.
Posebno se ističe Jusuf-begova česma i Mehmed-pašin most na čija je oba kraja bio po jedan hamam a na sredini kiosk za odmaranje. Čelebija je u Nišu primetio i darežljive ljude sa naročitom sklonošću ka uživanju. U gradu je tada bilo 280 dućana sa svakakvom robom. Od specijaliteta sa trpeze u Nišu Čelebija je zabeležio med iz košnica, mlado maslo (maslac, puter) i semit-ćureke (vrsta peciva).

Čelebija o Novom Pazaru

Kroz Yeni Pazar Evlija Čelebija prolazilo je tri puta a ovaj grad detaljno je opisan u jednom navratu.
Čelebija detaljnije opisuje Pazar od ostalih gradova zbog važnosti šehera.
U gradu se nalazi predstavnik spahija Porte, janjičarski serdar, tržni nadzornik, bazdar, muftija, predstavnik šerifa i harački poverenik. Grad se nalazi na mestu spajanja tri vilajeta u kom protiče sedam reka pa je zemlja vlo plodna.
U gradu je bilo 40-50 mahala i 23 džamije, 11 osnovnih škola plus po jedna škola uz svaku džamiju, kao i pet medresa od kojih su samo dve majstorske građevine, zapisuje Čelebija. U gradu ima i veliki broj česama sa čistom vodom koje se sve snabdevaju razvedenom vodom iz reke Baška – t.j. Raška , koja protiče kroz ovu varoš ispred Drvene ćuprije, nalazi se na južnoj strani. Ona izvire iz jednog jezera u polju Pešter u nahijama grada Bihora u Albaniji. Zatim se uliva u rijeku Ibar. Zatim se ona pod istim imenom uliva u rijeku Jošanicu. I rijeka Trnovica se takođe uliva u rijeku Jošanicu. Četiri velika rukava iz rijeke Baške-Raške razlivaju se po vinogradima i vodenicama varoši, da jedan rukav ide dalje u bašče i ograđene bostane. Dolje niže sjedinjuje se tih sedam rijeka, pa se na beogradskom drumu ulivaju u Moravu.

Čelebija kaže da je bilo i dosta hanova, akako se u tim hanovima roba iz Indije, Arabije i Persije može kupiti za bescenje. Čelebija piše kako u gradu ima 3000 kuća i hiljadu sto dućana, što bi bio jedan dućan na svake tri kuće. Zbog povoljne klime, piše Čelebija, narod je ovde jak i otporan pa su čak i stogodišnjaci čili i rumeni. Pisao je da se u okolini Pazara uzgaja 35 vrsta krušaka i 48 vrsta jabuka.

Postoji devet česama, iz kojih teče voda čista kao vrelo života. Sve te vode razvedene su iz rijeke Raške. U čaršiji i na pazaru nalazi se još 40 česama koje su podigli dobrotvori za duše mučenika sa Kerbele koji su poginuli od žeđi.

Javna kupatila – hamami. — Postoje dva hamama. Voda, zrak i zgrada Starog hamama su prijatni i divni. I zgrada Novog hamama je također lijepa.

Javne kuhinje – ‘imareti. — Postoje dva imareta. Hrana u Gazi Isa-begovom imaertu dijeli se besplatno gospodi i sirotinji.

Crkve. — Ima ukupno sedam srpskih i latinskih crkava, a nema franačkih, židovskih i mađarskih bogomolja.

Dodatak opisu grada Novog Pazara. — Ovaj grad graniči se sa tri kadiluka, pa je uobičajeno da pazarnim danima u sedmici trojica kadija dođu na jedno mjesto, tako da je varoš podjeljena jurisdikciono na trojicu kadija. Prvo je kadija bosanskog sandžakka, zatim kadija Trgovišta pa kadija Brvenika. I ovaj kadija spada među bosanske kadije. Ova trojica kadija dođu (ovamo), a kako je prirodno da se u ovoj varoši nađe i kadija ove varoši, to se tako na jednom mjestu sastanu četvorica kadija.
Budući da se izgrađivao od Fatihovog vremena, on je sada postao znamenit šeher pod imenom Novi Pazar (Yeni Pazar). To je ugledan kadiluk s rangom kadiluka od 100 akči. Njegov subaša je građanski upravnik (Hakim-i örf). Tu se nalazi predstavnik spahija Porte (sipa kethüdasi), janjičarski serdar, tržni nadzornik, baždar, muftija (šeyhu-l-islam), predstavnik šerifa (nekibu-l-ešraf) i harački povjerenik (harac ağasi).
Evlija Celebija
Izvor:portali