Bošnjaci u Turskoj više od 100 godina čuvaju ramazanske običaje

Baš kao i u BiH, Bošnjakinje u Turskoj prave pitu i hurmašice za iftar, dok Bošnjaci, nakon sohbeta, pjevaju bosanske pjesme.

Potomci Bošnjaka, koji su se prije više od 100 godina iz svoje domovine Bosne i Hercegovine odselili u Tursku, i danas čuvaju stare običaje. Bošnjaci u turskom gradu Kocaeli tokom mjeseca ramazana okupljaju se na tradicionalnim iftarima (večerama za postače) kojima prisustvuju svi članovi porodice, a uz bosanska jela i pjesme iz rodnog kraja njihovih predaka druže se do kasno u noć.

Ekipa agencije Anadolija uvjerila se da Bošnjakinje u selu Karamursel Ihsaniye počinju sa pripremama za iftar satima ranije kako bi uspjele napraviti tradicionalna bosanska jela. Baš kao i u BiH, Bošnjakinje u Turskoj prave pitu i hurmašice za iftar, dok Bošnjaci, koji se okupe u bašti, nakon sohbeta (druženja i razgovora), pjevaju bosanske pjesme.

Predsjednik Federacije tursko-bosanskih kulturnih udruženja, Ahmet Utas, kazao je novinaru Anadolije kako se Bošnjaci trude da ne zaborave svoju kulturu i običaje, iako su se doselili u Tursku prije 100 godina.

“Ove godine smo išli 11. jula u Srebrenicu. Tu sam prvi put upoznao svoju rodbinu. Mjesec ramazan je za Bošnjake od posebne važnosti. Po danu se čita Kur’an, navečer se ide na teravih-namaze. Mislim da su male razlike kada je u pitanju ramazan u Turskoj i BiH. Kako vrijeme prolazi, kulture se mijenjaju u zavisnosti od okolnih uticaja. Zato se mi trudimo da ne zaboravimo našu kulturu, ali vidjeli smo da su mnoge stvari iste u Turskoj i BiH”, rekao je Utas.

Pojasnio je da su iftari u ovom turskom selu, u kojem žive Bošnjaci, postali tradicionalni i da posredstvom lokalnih mjesnih zajednica uspiju okupiti Bošnjake i iz drugih krajeva.

Halil Akbaba otkriva da u njegovom selu veliki broj ljudi govori bosanski jezik.

“U našoj se kući pričao bosanski, tako da smo i mi naučili taj jezik kao djeca. Ja sam tek kasnije naučio turski, kada smo se preselili. Mislim da nema velike razlike između kultura u Turskoj i BiH. Ramazan nam prolazi jako lijepo”, rekao je Akbaba i požalio se da njegova djecu ipak ne govore bosanski jezik.

“Razumiju, ali ga ne mogu pričati. Ne znam šta će biti ubuduće. Prije je taj jezik stvarno bio rasprostranjen ovdje, ali sada ga većine djece ne zna”, zaključio je Akbaba.

Nezahat Ozturan je kazala kako su svi u selu Karamursel Ihsaniye uzbuđeni zbog mjeseca posta i kako nastoje očuvati ramazansku tradiciju svojih pradjedova.

“Potkuhavamo tijesto, pravimo pogačice, a za iftare spremamo hurmašice i pite”, rekla je ona i istakla kako se trudi da stare bosanske običaje u kuhanju prenese na svoju djecu, ali i da sačuva  bosanski jezik u svojoj kući.

“I moji unuci također razumiju bosanski, jer kod kuće svi govorimo na bosanskom”, poručila je Bošnjakinja Nezahat Ozturan.