Tolstoj: Smatrajte me sledbenikom Muhammeda a.s.

Je li jedan od najvećih književnika u historiji čovječanstva i umova uopće Lav Nikolajevič Tolstoj, zaista, umro kao musliman? Brojne su činjenice koje jasno ukazuju da je ovaj ruski velikan prije smrti prihvatio islam, prenosi INS.

Način na koji je ukopan, činjenica da je njegov grob u rodnoj Jasnoj Poljani u Rusiji  okrenut na način kako se muslimani ukopavaju i da nema hrišćanskih obilježja, te, posebno, njegovi stavovi izneseni u korespodenciji sa savremenicima u kojima je na brojnim mjestima iskazivao otvorene simpatije prema islamu, nedvosmisleno to i potvrđuju. Sve to do sada je široj javnosti bilo potpuno nepoznato.

Tolstojeve korespodencije može se utvrditi da je on o islamu učio od rusko tatarskih islamskih misionara koji su pripadali sufijskom redu Nakšibendija.

Da je Tolstoj u islamu istinski našao Istinu o svojim bolnim traganjima za Bogom, o svrsi života, moralnim idealima, skrivenim zakonima života, čovjekova postojanja, o čemu je mnogo pisao, najbolje oslikava činjenica da je, nadahnut djelom indijskog mislioca  Abdullaha es-Suhreverdija, napravio manju zbirku hadisa poslanika Muhameda a. s., kojom je islam želio približiti širim masama u Rusiji.

Zbirka je objavljena 1908 godine u izdanju ruske izdavačke kuće “Posrednik”. Predstavljena je pod naslovom “Muhamedovi hadisi kojih nema u Kur’ anu”, a pošto je naslov bio metodološki neispravan kasnije je promijenjen u samo “Muhamed”. Ona se  pojavila i u izdanju na bosanskom jeziku prije nekoliko godina, u izdanju sarajevsog “Librisa”. Tim malo poznatim djelom Tolstoj je iskazivao otvoreno divljenje prema poslaniku Muhamedu a. s.

– Muhamed a. s. se nikada nije slagao s krćanskim shvatanjima. Za njega čovjek nije mogao biti Bog, niti se sam poistovjećivao s Allahom. Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, a Muhamed je Njegov poslanik.   U tome nema ništa zagonetno i tajnovito… Za mene je to jasno, islam je uzvišeniji od kršćanstva – odzvanjajuće su  poruke Lava Tolstoja u njegovim razmišljanjima o islamu.

Posebno su upečatljivi pogledi na ličnost Božijeg poslanika:

” … Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje”.

No, nigdje Tolstoj svoje opredjeljenje prema islamu nije tako jasno kristalizirao kao u pismima Jeleni Velikovoj. Naime, pravoslavka Velikova je bila udata za mladog oficira Ibrahima, porijeklom Kozaka, iz grada na granici Azerbejdžana.

Njih su se dvoje vjenčali, ali po tadašnjim zakonima u Carskoj Rusiji, a njihova djeca morala su biti krštena kao hrišćani. Kada su njihovi sinovi bili punoljetni poželjeli su da pređu na islam, pa se Velikova, kao i mnogi u to vrijeme, obratila Tolstoju, tražeći savjet kako da se postavi u skladu sa željom sinova da budu muslimani.  Pozdravlajući njihovu spremnost da prihvate islam, Tolstoj piše:

“Štio se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj crkvi, ja sam punog srca suglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam  neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Boga i Njegovog Poslanika. Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, Svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama i ne bi moglo biti drugačije. Islam se izdigao iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja…”, napisao je slavni Tolstoj u pismu Velikovoj.

Tolstoj  ističe  iskvarena vjerovanja  i praznovjerja u drugim religijama, te podcrtava   da islam nije zapao u stanje u kojem su se naše druge vjere, kao i  da je vjera koju je Muhamed donio posljednja i najsavršenija.

Po njemu, islam je pravo mjesto istinske pravde i jednakosti, istinskog bratstva i požrtvovanosti, poštovanja i ljubavi prema čovjeku i drugom.

“Svijet je uradio šta je želio, dopustio je crkvi da objasni značaj i svrhu života. Svijet je uspostavio život sasvim suprotan doktrinama Krista, a Crkva izučava pisana djela na kojima je ostavila narod da živi u suprotnosti sa Kristovim zakonom, da živi prema svojoj ličnoj volji. Rezultat je bio da je svijet počeo da živi gori život od paganskog života, a Crkva ne samo da je to pravdala nego je odobravala to govoreći da je to u skladu sa Kristovom doktrinom”, zapisao je Tolstoj.

Međutim, Tostojova  razmišljanja u većini slučajeva nisu bila jasna ruskom društvu. Zbog kritika Crkve i simpatija prema islamu bio je i gotovo predan prokletsvu (anatemi). Prijatelji i rođaci su ga napustili. U pismu Svetom sinodu koji ga je ekskomunicirao kao bezbožnika, napisao je:

“Počeo sam time što sam Crkvu volio više nego svoj mir, zatim sam više volio kršćanstvo nego crkvu, sada više volim istinu nego sve na svijetu”.

Odbačen od svih,  Tolstoj  1910 u svojoj 81. godini života napušta kuću i umire na putu, na stanici Astapovo.  Pred sam kraj života upućuje pismo prijatelju u kojem do kraj osvjetljava svoj stav o vjeri:

“Bilo bi mi zadovoljstvo, kada bi vi bili iste vjere i ubjeđenja kao ja.  Otkrili ste nešto u mom životu.  Bilo kakav uspjeh u životu, bogatstvo, počasti, i hvala, nisu mi osigurani. Moji prijatelji, čak i porodica, su okrenuli glavu od mene. Neki – liberali i estetičari smatraju me luđakom ili slabog razuma kao Gogolja. Drugi – revolucionari i radikali – smatraju da sam mističar, govornik, brbljivac. Vladini ljudi me smatraju opasnim, ortodoksi (pravoslavci) smatraju me đavlom. Priznajem da mi je teško… Prema tome, molim Vas, gledajte na mene kao sljedbenika Muhameda i bit će sve uredu neke  su od posljednjih riječi koje je napisao slavni Tolstoj prije smrti.

Uprkos njegovom jasnom opredjeljenju, Tolstojev prelazak na islam nastojao se u Rusiji držati tajnom. U to su bile uključene i ruske obavještajne službe, moćni KGB.

Naime, ruskom narodu, posebno ruskim prosvjetiteljima i naučnicima, Tolstoj je bio drag zbog ogromne snage koju je posjedovao. Njegovo bi prihvatanje islama u ruskom narodu moglo je izazvati afinitet prema islamu.

Zato ruska država nije mogla dozvoliti da se otkrije da je jedan pisac poput Tolstoja mogao gajiti poštovanje prema islamu ili da se u društvu pročuje da je postao musliman. To je razlog što je Tolstojova zbirka hadisa dugo vremena bila skrivana u Rusiji.

Međutim, istina je otkrivena. Da je Tolstoj primio islam i umro kao musliman posebno zdušno je dokazivala još jedna Ruskinja – Valerija Porohova. Riječ je o ženi koja je bila udata za Arapa i sa suprugom je živjela u Saudijskoj Arabiji 11 godina.

Za to vrijeme mnogo je saznala o islamu i sama postala muslimanka. Porohova je prevela Kur’an na ruski jezik. Ona je hrabro govorila u medijima o Tolstoju i islamu. Između ostalog, u medijima bivšeg SSSR-a izjavljivala je da je Tolstoj pred kraj svoga života prihvatio islam i da je ostavio oporuku da bude ukopan kao musliman! Porohova je konstantno tvrdila  da je Tolstoj  ukopan po islamskim pravilima.

Povukao se da živi kao musliman.

Tolstoj  je o islamu govorio u vrijeme kada je komunizam kao  ideja bio  na svom vrhuncu. Da bi se to uradilo u to vrijeme, trebalo je misliti na torture i pritisak. Radio je to u vrijeme kada je bio na stvaralačkom vrhuncu, kada nije ovisio ni o čemu tako da se ne može reći da je o islamu govorio i prihvatao ga iz koristi. Naprotiv.

Komunizam ili socijalizam Tolstoja nisu interesirali, nisu ga privlačili, pa se  umjesto da na vrhuncu iskoristi blagodati svoje slave povukao se da živi kao musliman.

Izvor: Ins . Ba / GG