Marković: ”Ne možemo očekivati da Bošnjaci u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj demokratizuju društvo”
Pisac i kolumnista Tomislav Marković u autorskom tekstu ’’Čemu nacionalna država ako ne možeš da zlostavljaš manjine?’’ objavljenom na portal tačno.net pisac i kolumnista Tomislav Marković otvorio je pitanje položaja nacionalnih manjina i njihove političke saradnje sa strankama većinskog naroda, posebno se osvrćući na Bošnjake i Mađare u Srbiji, kao i na Srbe u Hrvatskoj.
Marković ukazuje na dug istorijski kontinuitet u kojem su nacionalne države često prava manjinskih zajednica posmatrale kao ograničenje sopstvenog suvereniteta. Prema njegovom tumačenju, posledica takvog odnosa bila je diskriminacija, pritisak na manjinske zajednice i stvaranje društvenog ambijenta u kojem se pripadnici manjinskih naroda često osećaju kao građani drugog reda.
Posebnu pažnju Marković posvećuje pitanju koje se često postavlja kada manjinske političke stranke ulaze u koalicije sa partijama većinskog naroda. Kako navodi, nije opravdano zamerati Srbima u Hrvatskoj zbog saradnje sa HDZ-om, niti Bošnjacima i Mađarima u Srbiji zbog saradnje sa naprednjacima ili ranije sa strankama koje su predvodile vlast, jer takve političke odluke, prema njegovom mišljenju, treba posmatrati kroz položaj manjina i njihove političke interese.
Marković podseća da su iste manjinske zajednice sarađivale i sa demokratskim vlastima kada su one bile u većini. Iz toga zaključuje da političko povezivanje manjinskih stranaka sa strankama većine ne treba automatski posmatrati kao odricanje od sopstvenih interesa, već i kao pokušaj manjina da u postojećem političkom sistemu obezbede svoje interese, prava i uticaj.
Autor se osvrnuo i na iskustva stanovnika Novog Pazara tokom početne faze studentskih protesta u Srbiji. Posebno su ga, kako navodi, pogodile izjave građana koji su govorili da se prvi put osjećaju kao ravnopravni građani Srbije.
Autor smatra da od manjina ne treba očekivati da budu nosioci demokratizacije čitavog društva. Većina, prema njegovom stavu, ima mnogo veću odgovornost za stvaranje društva u kojem će manjine biti ravnopravne, a ne građani koji svoju poziciju moraju da dokazuju političkim izborima i koalicijama.
’’ Ne možemo očekivati od manjina da nam demokratizuju i unormale društvo, oni mogu u tome da pomognu, ali glavnina posla je na većini’’ ističe između ostalog Marković.
Marković se osvrće i na atmosferu u kojoj žive manjinske zajednice. Navodi primere Srbije i Hrvatske, ukazujući na pojave poput istorijskog revizionizma, rehabilitacije četništva i ustaštva, glorifikacije ratnih zločinaca i drugih pojava koje, kako smatra, šalju snažne i uznemirujuće poruke pripadnicima manjinskih naroda. U Srbiji kao posebno važan primer izdvaja položaj Bošnjaka, dok govori i o položaju Srba u Hrvatskoj.
Zaključujući, Marković poručuje da manjine ne bi trebalo posmatrati kroz pitanje „zašto sarađuju sa ovom ili onom većinskom strankom“, već kroz pitanje zašto društvo većine nije izgradilo sistem u kojem pripadnost naciji ne određuje stepen građanske ravnopravnosti. Za njega je odgovornost prvenstveno na većini – da izgradi demokratsku državu u kojoj će biti zaštićeni dostojanstvo, individualna prava, jezik, kultura i nacionalna pripadnost svih građana.
