Žrtve zločina u Štrpcima su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa 16 godina.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Telo Halila Zupčevića je pronađeno krajem 2009, a ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine pronađeni su u jezeru Perućac 2010. godine.

Kako se navodi, porodicama žrtava, većinom državljanima Srbije, ne priznaje se status civilnih žrtava rata u Srbiji, koji bi im omogućio priznanje patnji koje su pretrpeli i skromnu materijalnu podršku, a razlog su diskriminatorne odredbe Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti.

Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regionu pravnosnažno je osuđeno 10 osoba, dok je postupak koji je od 2019. vođen pred Višim sudom u Beogradu prošlogodišnjom odlukom Apelacionog suda u Beogradu vraćen na početak. Postupak je u januaru počeo iznova.

Nijedan postupak nije vođen protiv predstavnika vojske, policije i civilne vlasti u Srbiji, koji nisu sprečili otmicu civila iz voza, iako su, kako se navodi, bili obavešteni o planiranoj akciji.

Lokalna samouprava u Prijepolju podigla je 2009. godine spomen-obeležje posvećeno devetorici ubijenih iz Prijepolja.

Opština Novi Beograd je 2016. postavila spomen-ploču Tomi Buzovu, na zgradi u Ulici Milutina Milankovića u kojoj je živeo, bez navođenja okolnosti u kojima je stradao. Tu spomen-ploču su krajem decembra 2022. skinula nepoznata lica, ali ona je na inicijativu suseda vraćena u aprilu 2023. godine.

U saopštenju se ukazuje da žrtve ovog zločina, kao i druge nesrpske žrtve oružanih sukoba devedesetih godina, ostaju nevidljive u praksama memorijalizacije na državnom nivou.