Na čudan način posjetih Pazar. Je l’ ovo top sa babovine puca?

Piše:Galib Gicić

Kao da oživjeh prošlost pa posjetih ovaj šeher u starom vaktu u njegovoj punoj raskoši. Na čudan način zijaretih Yeni Bazar – Novi Pazar.

Hodim čaršijskim sokacima. Pod mojim nogama se čuje pucketanje kaldrme poput vatre, dok  me mirisi začina i tatlija pozivaju u dućane.

Kroz odškrinute ćepenke promatram zanatlije, kako stvaraju umjetnost od kovanog gvožđa, drveta, stakla i gline. Gledam oduševljen njihove vještine.

Tamo ka vrbacima huči Raška, a ja kao da čujem i pjesmu Čerkeza, al’ taj avaz  se meko  otapa i nestaje u ezanima. 

Hoće akšam.

Suhom stazom pokraj mene, sa pendžera lambe hudo gore. Na duvaru hamama savijaju se sjenke. Punim plućima udišem mirisnu pazarsku havu…

Nešto kao da prasnu! To me trgnu.

Trgnu me iz sna!

Pokušavam da shvatim gdje sam, koji je vakat, šta se desilo!

Čini mi se da sam zaspao tik prije juftara, pa me je top sa Bedema razbudio.

E, pomislim se, kad’  je top – e neka je. Kad je sa Bedema, pa to mu je babovina.

Ada, sahi hajem naš Pazar… pa i ,,novi.
Šeher je! Has je.  Asli…ima dušu.

Ni hič mi nije ž’o  što mi top “razbi” san. Daako  ću sa sabaha dosanjati stare jazove – one žile kucavice Ćukovca, Parica… Vodu koja hušti niz padinu Druma i točkove vodenice kako cvile. Hoću haaša, n’o šta.

Iako se mnogo toga promijenilo kroz vrijeme, Novi Pazar je i danas mjesto za poželjeti. Uvijek odiše svojim šarmom i ljepotom. Dođi pa vidi, ako ti iđe bude bolje, evo ‘đe sam.

Grade moj sretan ti rođendan, Galib Gicić.

Foto-Hamam: Agan Gicić