Komisija ili žiri koji je pročitao sve pristigle radove bila je sastavljena od probranih imena iz nekoliko središta Bošnjaka: Sarajevo, Tuzla, Novi Pazar, Skoplje, Florida, Mičigen, Njujork, Severna Karolina.

Nakon iščitavanja radova i učestalih zoom kontakata svih članova organizatora i članova žirija, uspješne komunikacije i nadasve djelotvorne saradnje, poštujući sve predviđene rokove, Komisija ima zadovoljstvo i naročitu čast objaviti koji su to radovi po zajedničkoj zbirnoj ocjeni bili najbolji.

Prvu nagradu je osvojio rad “Bošnjaci svjedočimo da jesmo” autorice Varnese Manov, iz Bugojna. U svojoj pripovijeci esejske izvrsnosti ova autorica podastire i kazano i mišljeno o Bosni i Bošnjacima. Umom i dušom podsjeća na vlastitu i ine slične sudbine prognanih, protejranih a ipak uspravnih i smjelih novih braće i sestara za koje nema straha od nestanka zaključivši: ‘I ako Vam na kraju sve ovo napisano, citirano još uvijek izgleda kao da je sve istovremeno pohrlilo iz sehara duše na svjetlost čiste stranice papira, ne čudite se!

Sve je i u našim životima tako! Sve je istovremeno, i teško i lahko! Sve je i uspavano i budno, istovremeno! Sve je nekako oko nas i u nama i o nama i sanjivo i stvaarno!

Takvi smo!

I, ponavljam neka smo!’

Posebnim stilom, živahnim i optimističnim autorica vraća nadu, spaja i prespaja nespojivo – od zavičaja do tuđine, od rodne kuće do svjetskih aerodroma, od suze i kapi krvi do iskona i ezela kamo će se duše jednoga dana sakupiti. U igri riječi i autoričine mašte su se isprepleli i zbilja i san, i Srebrenica i Dretelj, i Rim i Istanbul, i veliki i ‘veliki’ pisci sa naših gora listovi. Ova bi priča mogla biti prepoznatljiva ulaznica za sve Bošnjake razasute po butum dunjaluku od kraja dvadesetoga pa do ko zna kada dvadeset i prvoga vijeka.

Potom, žiri je dodjelio dvije druge nagrade i to za rad “Sat” autorice Emine Đelilović-Kevrić iz Sarajeva, rad “Crno i bijelo odijelo” autora Enesa Topalovića iz Norveške. Priča sat je biserno čista slika jednog sazrijevanja Bošnjakinje koja se samopredstavlja u Njemačkoj, na satu u školi preko sata svoga djeda ili oca, okačivši ga sebi o džep a dokazavši kako je snažan ovaj transgeneracijski spoj i uspon.

Priča broj dva koja dijeli drugu nagradu je nastala u Norveškoj, a o sudbini je našoj klasičnoj. ‘No, tada se pred njihovim očima desi čudo: kao leptir iz larve, iz bijele mumije se izleže naočit gospodin, nalik političarima i biznismenima. Naime, bijela statua tada mirno raskrili bijelu plahtu ispod koje bljesne svečano crno odijelo, sa širokom bijelom trakom na rukavu, a sa glave skine bijeli hidžab sa ljiljanima. Onda zapitani crno-bijelo upakovani mirno, na tečnom švedskom jeziku, objasni pitcima da bijela traka svjedoči da je on Bošnjak, musliman, hadži-Izet Velić iz Kevljana kod Prijedora, koji je bio tako obilježen za ubistvo u koncentracionom logoru Omarska, da je to 2006. svjedočio na Međunarodnom haškom sudu za ratne zločine počinjene u BiH i da od tada svake godine u maju to svjedoči i pored statue kralja Gustava II u Geteborgu.’

Na trećem mjestu imamo tri nagrađena rada, i to priče “Odlikovani Mustafa” autora Smaila Balića Rahmanovića iz Bihaća, priča “Ajšino čevre” autorice Senade Đešević iz Plava, i priča “Život i smrt Fuada Kare” autora Sadika Idrizija Aljabaka iz Prizrena.

A to znači da će autorima svih prvoplasiranih priča pripasti specijalne plakete i novčane nagrade.

Pored toga, komisija ojačena sa dodatnim članovima žirija iz SAD, je zaključila da nagrada za rad na engleskom jeziku treba pripasti priči “Seeds That We Sow and the Stories That We Share” autorice Anide Mehičević iz Lowrnecville-a u Georgiji, SAD.

Za najbolju pjesmu ove godine, žiri dodjeljuje posebnu nagradu autorici Muameri Mulić iz Novog Pazara za pjesmu “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”.

Komisija je stave da pored ovih još deset priča trebaju biti pohvaljene i otkupljene od autora/rica, a to su pobrojani radovi (bez posebnog redoslijeda):

– “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”, Edina Balte iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina.
– “U hladu naninih jablanova”, Velida Bajramovića iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina.
– “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”, Muhameda Halilovića iz Zenice, Bosna i Hercegovina.
– “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”, Amine Kapo-Balta iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina.
– “U smiraj akšamskog ezana”, Samire Hodžić Kajtezović iz Velike Kladuše, Bosna i Hercegovina.
– “Bošnjače, svjedočimo da jesmo!”, Amele Avdić-Unkić iz Gradačca, Bosna i Hercegovina.
– “Mislim dakle postojim”, Kemala Ljevakovć, iz Tešnja, Bosna i Hercegovina.
– “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”, Enise Avdukić iz Breze, Bosna i Hercegovina.
– “Rubikova kocka”, Elvedina Subašića iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina.
– “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”, Denise Međedović iz Novog Pazara, Sanžak, Srbija.

Nagrade će biti uručene u toku mjeseca novembra 2022. godine, na predviđenoj posebnoj ceremoniji kako je konkursom planirano.

Pored ovih izdvojenih radova, orgnizator zadržava pravo da u knjigu zbirke radova sa ovog konkursa, koja je predvidjena da bude objavljena iduće godine insa’Allah, uvrsti i još neke od prispjelih radova koje ćemo naknadno odabriti.

Ovogodišnja tema kako je već poznato glasila je Bošnjaci svjedočimo da jesmo! – i nakon pristiglih i proičitanih 69 plus dva rada, možemo kazati, kao komisija da je njena svrhovitost bila iznimna. Naprosto su članove Komisije, čitatelje ovih izvanrednih radova, bilo brojne pripovijetke, bilo poneke novele, kao i birane pjesme, uistinu ‘dodirnule do suza’.

Ispostavilo se da je posve tačno da Bošnjaci svjedoče da nema ničega vrijednog veličanja osim Gospodara svih svjetova, Gospodara života i ljudskih sudbina. Čitav naš bošnjački narod naraskidivo je povezan sa vjerom u Jednog Stvoritelja, koji nam je ukazao na dobrotu života, na činjenje dobra ljudima, a ne protiv njih. Ta vjera u dobro, u hajr dunjalučki, snažno veže Bošnjake zajedno u jednom narodu gdje god danas da žive, od mašrika od magriba, od istoka do zapada ….  

Članovi ocjenjivačke komisije:

Akademik prof. dr. Ferid Muhić

Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić

Književnica Šefka Ličina

Doc. dr. Emir Džambegović

Prof. Edip Makić

Dodatni članovi komisija za radove na engleskom jezikom:

Prof. dr. Haris Alibašić

Prof. magistar Mediha Škoro.

Komentar Predsjednika žirija Akademika prof. dr. Ferida Muhića:

KNJIŽEVNA AFIRMACIJA NACIONALNOG I DUHOVNOG IDENTITETA BOŠNJAKA

Već drugu godinu za redom, nevladina organizacija Bošnjaka iz Sjeverne Amerike predvođena sa izdavačkom kućom “Behar Publishing”, zajedno sa Islamskim kulturnim centrom “Behar”, Grand Rapids, Michigan; Islamskom zajednicom Bošnjaka u Sjevernoj Karolini te Islamskim centrom Belmont, u New Yorku, raspisala je natječaj za literarni konkurs “IsnamTaljić” na temu “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”.

Odziv je bio impresivan, kako po broju učesnika, tako i po broju država i gradova iz kojih su radovi pristigli. Na adresu žiri komisuije stiglo je 69 radova na bosanskom jeziku i dva rada na engleskom jeziku.

Na konkursu su učestvovali autori iz Sarajeva, Tuzle, Velike Kladuše, Bihaća, Novog Pazara, Skopja, Plava, Gradačca, Srebrenika, Teslića, Prizrena, Zenice, Breze, Njemačke, Švedske, Lawrenceville, Mičigena, Njujorka, Sjeverne Karoline, Norveške i drugih mjesta.

Prvu nagradu je osvojio rad “Bošnjaci svjedočimo da jesmo” autorice Varnese Manov, iz Bugojna.

Kombinacijom žanrova eseja i pripovjetke, autorica je efektno markirala koordinate kolektivnih povjesnih ciljeva i stanja dominantne kolektivne svijesti, da bi na tom fonu definisala uvjerenje o neophodnosti aktivnog ličnog angažmana pripadnika svake nove generacije Bošnjaka.

Žiri je dodjelio dvije druge nagrade za pripovjetke “Sat” autorice Emine Đelilović-Kevrić iz Sarajeva, te “Crno i bijelo odijelo” autora Enesa Topalovića iz Norveške.

Oba teksta su književno besprijekorno, estetski uvjerljivo, kroz originalnu dramaturšku kompoziciju u rasponu od filigranski precizne introspektivne analize (“Sat”), do snažnog efekta revolta i melanholije (“Crno i bijelo odijelo”), kreativno tematizirali svu dubinu i ozbiljnost problema sa kojima se, u afirmiaciji sopstvenog identiteta, danas suočavaju Bošnjaci – u konkretnom slučaju u dijaspori – ali jednako tako i u svom povijesno autohtonom prostoru.

Treću nagradu podijelila su tri priče: “Odlikovani Mustafa” autora Smaila Balića Rahmanovića iz Bihaća; “Ajšino čevre” autorice Senade Đešević iz Plava; “Život i smrt Fuada Kare” autora Sadika Idrizija Aljabaka iz Prizrena.

Iako su i autori ovih priča kao i njihove fabule, locirani u amplitudi od krajnjeg sjeverozapada (Bihać), preko Plava na jugu Crne Gore, do isto tako krajnjeg jugoistoka povijesnog i aktuelnog prostora na kom Bošnjaci žive kao autohtoni narod (Prizren i Gora), uz sve razlike u lokalnim dijalektima, bosanski jezik i svaka priča suvereno i na svoj način, umjetničkim sredstvima književnosti, potvrđuje duhovni identitet i moralni integritet Bošnjaka, kao homogenog naroda povezanog neraskidivim nitima zajedničke etničke, kulturne i državotvorne povijesti.

Pored toga, u saradanji sa članovima žirija iz SAD, Komisija je zaključila da nagradu za rad na engleskom jeziku dodijeli priči: “Seeds That We Sow and the Stories That We Share” autorice Anide MehićevićLawrenceville, Georgiji, SAD. Ispovjedna intimna saga autorice, kroz njeno personalno iskustvo, tematizira jedno od najneuralgičnijih pitanja savremenog svijeta: ksenofobiju kao problem rasne, kulturne i vjerske diskriminacije, konkretno eksponiranu kao islamofobiju, da bi otpor prema svim vrstama diskriminacije uzdigla na nivo aktivne i beskompromisne odbrane univerzalnih moralnih vrijednosti kao prava svakog pojedinca na sopstveni kolektivni identitet, kako rasni i etnički, tako i kulturni, duhovni, vjerski i svaki drugi.

Za najbolju pjesmu ove godine, žiri je dodijelio posebnu nagradu autorici Muameri Mulić iz Novog Pazara za pjesmu “Bošnjaci svjedočimo da jesmo”.. koja na lirski suptilan način, evocira ključne elemente zajedničke povijesti Bošnjaka, njihove duboke povezanosti snažne i nepokoloebljive odlučnosti da sa ponosom prihvate i očuvaju svoj identitet.

Na kraju, ne kao predsjednik žirija, nego kao čovjek koji je imao privilegiju da pročita svih 69 tekstova pristiglih na Konkurs za nagradu “Isnam Taljić” 2022 godine želim reći par zaključnih riječi:

U cjelini, mene lično, ovi radovi su veoma iznenadili i još mnogo više – ohrabrili. Bez obzira dali je riječ o nagrađenim, otkupljenim ili neotkupljenim, svi pristigli tekstovi iznenadili su me koncentracijom samosvijesti, poznavanja svih nijansi bošnjačkog bića, tradicije i svakodnevnog života – sve do onog “crnog ispod noktiju” – daleko iznad mojih najsmjelijih očekivanja. Ohrabrili su me jer su me na najbolji način uvjerili da ona neuporediva dobrota i blagost Bošnjaka nije iščezla, da je njihova nepokolebljiva vjernost sopstvenom nacionalnom biću i duhovnim vrijednostima itekako živa, te da je njihova odlučnost, snaga i neustrašivost u odbrani i očuvanju tih vrijednosti jednako blistava britka kao što je oduvijek bila.

Kao impresivna književna afirmacija nacionalnog, duhovnog i kulturnog identiteta Bošnjaka, ovaj Konkurs višestruko je potvrdio svoju opravdanost a svojom koncepcijom ispunio je sve potrebne uslove da preraste u najveću književnu manifestaciju Bošnjaka iz cijelog svijeta.