U Sarajevu obilježena 27. godišnjica masakra na Markalama
U Sarajevu je u petak intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, molitvom i minutom šutnje obilježena 27. godišnjica od masakra na pijaci Markale.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 mm. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Prije 27 godina na Markalama ubijeni su Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Cvijeće su položili predstavnici nekoliko nivoa vlasti, a među njima je bio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Komšić je tom prilikom kazao kako ljudi koji su izgubili nekoga, bilo na Markalama, bilo na drugim mjestima ovakve godišnjice doživljavaju na drugačiji način.
Smatra i da je sjećanje i obilježavanje ovakvih godišnjica pitanje ljudske solidarnosti, empatije i obaveze bez obzira na funkciju, etničku pripadnost, kada se kao ljudi trebamo prisjetiti stradalih i odati počast.
“Ti su ljudi potpuno nevini i tim je ta tragedija i to zlo koje ih je snašlo, veće, a naravno na nama kao ljudima koji živimo u Sarajevu, ostaje da čuvamo uspomenu na njih. Jer, samim tim, koliko god to apsurdno zvučalo možda, gradimo neko bolje Sarajevo”, rekao je Komšić koji je ukazao na značaj sjećanja na stradale.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava. Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
U povodu obilježavanja Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine i 27. godišnjice stradanja sugrađana na pijaci Markale, u organizaciji Kantona Sarajevo, danas je u Narodnom pozorištu održana i zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.
Danas je među prisutnima bio i Hasan Banda, koji je ranjen na Markalama. Bol i sjećanja su, kako kaže, i dalje svježi.
“Tog dana sam slučajno došao na pijacu, da kupim nešto za djecu. Tog momenta na pijaci je pala granata. Ja sam samo čuo plač, galamu… Poslije četiri-pet sati sam se probudio u bolnici”, rekao je Banda.
Kaže kako se danas osjeća kao da se sve ovo danas dogodilo, a ne prije 27 godina. Banda navodi kako je bol i dalje jaka, a da mu je svakog dana sve teže.
Vjeruje i kako se ovakve godišnjice trebaju nastaviti i intenzivnije obilježavati.
“Ovo je trebalo svake godine sve više i više da se obilježava”, rekao je Banda koji je kazao kako se i nekako može oprostiti ono što se dogodilo, ali nikako zaboraviti.
U januaru 2004. godine, tužioci u slučaju protiv Stanislava Galića, generala Vojske Republike Srpske koji je komandovao opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića. Zajedno s dvoje kolega, Zečevićeva istraga otkrila je šest mogućih mjesta s kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Mjesto pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine bilo je vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana niti jedna granata nije bila ispaljena s tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujuči i Markale te je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Drugi masakr na Markalama se dogodio 28. augusta, 1995. godine, a ubijene su 43 osobe, dok je ranjeno 84.
Drugi napad bio je direktan povod za kampanju NATO bombardovanja srpskih položaja, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.
Anadolu Agency
A. N.
