Turska nevjesta Amila Erul: Nema mnogo razlike između ramazana u Turskoj i Bosni

– Jedan dio vremena, dok sam studirala, provela sam u Sarajevu, a prije Turske živjela sam u Teksasu, u SAD-u. Tamo sam provela jedan prelijep period, rodila djecu, edukovala se, upoznala mnoštvo interesantnih i ljudi vrijednih poštovanja. Također, iskustva steknuta u tom dijelu svijeta su neprocjenjiva – priča za Faktor Amila.

Amilini ukućani sa radošću dočekuju ramazan. A pitali smo je kakvi su ramazani u Turskoj u poređenju sa ramazanima u Bosni i Hercegovini.

– S obzirom na to da mi je ovo prvi ramazan u mom domu u Turskoj i da smo u ovoj vanrednoj situaciji, ne mogu dočarati pravu sliku ramazana ovdje. Istina je da smo prethodnih godina proveli par ramazana ovdje, ali smo bili više kao gosti. Muževa porodica nas je uvijek lijepo ugošćavala, pripremala iftare i brinula se za nas u svakom smislu. Ono što sam već tada primijetila jeste da turske žene provode dosta vremena u kuhinji i izvan ramazana, a pogotovo tokom ovog svetog mjeseca – kazala je Amila.

Kaže da dosta Turkinja vole da pripremaju sve domaće, od raznih fermentiranih salata (turšija, kiseli kupus), tjestenina do raznih džemova.

– Za iftar se na sofri uglavnom nalazi više vrsta jela, predjela, salata, deserta. Muški članovi vole mesne obroke, tako da se tokom ramazana crveno meso često nalazi na sofri. U principu nema mnogo razlika između Bosne i Turske, ja se ovdje osjećam kao kod kuće. I oni, kao i mi, mnogo pažnje posvećuju zajedničkim iftarima, porodica je uvijek na prvom mjestu i vole provoditi vrijeme zajedno i ostajati budni do sehura. Ponekad to dovodi i do prejedanja i raznovrsnog grickanja koje i nije preporučljivo – ističe sagovornica, te dodaje:

– Za iftar i oni imaju svoje ramazanije, lepine koje zovu ramazan pidesi i uglavnom se nađu na iftarskoj sofri.

Kaže da joj je jedna od zanimljivijih stvari bila ta da se iftare maslinama.

– Turska je jako bogata maslinama i imaju raznih vrsta. Koriste masline dosta u ishrani, pogotovo za doručak pa eto i za iftar, kad nema hurmi, imaju masline. Nakon što se prekine post, uglavnom se prelazi na neku čorbu, zatim glavno jelo, salate i slatko na kraju uz tursku kahvu ili čaj. Akšam-namaz se klanja uglavnom nakon jela, zatim se ispija čaj do teravije. Pa opet nakon teravije se pije čaj uz neko voće ili kolač. Sehur je također poseban. Svi članovi se sehure zajedno, pored toga što jedu ono što ostane od iftara, prave jaja i slično, a čaj je opet neizostavan – pojašnjava.

Amila je certificirani nutricionista i fitness instruktor, a već nekoliko godina ima poseban režim ishrane.

– Počela sam se baviti fitnessom i nutricionizmom jer me zanimalo kako da unaprijedim svoje zdravlje, a uz to i da izgubim kilograme nakon trudnoće. Na početku je to bilo samo slijepo tumaranje i mišljenje da samo trebam jesti salatu da bih smršala, što je apsolutno pogrešno. Našem tijelu treba adekvatno gorivo da bi ispravno funkcionisalo, pa ukoliko mu dajemo malo goriva ili nedovoljnih nutrienata, onda naše tijelo postane lijeno, bez energije što poslije dovodi do raznih zdravstvenih problema (ovo je čest rezultat raznih dijeta kojima se mnoge žene podvrgavaju). Kad sam se “pomirila” sa hranom i prihvatila je kao nešto što je dobro za mene tad su i došli rezultati. Pored toga što sam se počela baviti ishranom, fizička aktivnost mi je postala strast koju sam pretvorila u posao kojim se trenutno bavim. Tako da biti fitness instruktor i savjetnik u ishrani zahtijeva od mene da kreiram i pravim obroke kako bih pomogla osobama koje znaju malo ili nimalo o pravilnoj ishrani – priča Amila za Faktor, te dodaje da joj je prije svega cilj da njena porodica ima zdrave obroke i da njena djeca odrastaju na zdravoj ishrani.

Ističe da pravilna ishrana podrazumijeva da tokom svakog obroka imamo uključene sve tri grupe nutrienata (makrosi): ugljikohidrata, proteina, masti, kao i da imamo dovoljan unos vlakana.

– Ukoliko imamo izbalansiran unos ovih makrosa onda imamo pravo gorivo u organizmu koje nas duži period drži sitima, a i daje energije da možemo obavljati svakodnevne poslove i treninge – navodi.

Amila svakodnevno kreira menije za iftare i sehure za svoju porodicu uzimajući u obzir da to treba biti hranjivo i zdravo.

– Za iftar uvijek imamo hurme, limunadu. Nakon toga neku čorbu. Ukoliko je čorba lakša, kao povrtna ili temeljac, onda je glavno jelo malo bogatije. Ukoliko je ipak čorba bogatija, da u sebi ima sve tri grupe makrosa, kao npr. čorba od leće, ili begova čorba, teleća čorba, onda se glavno jelo uglavnom sastoji od nekog salata obroka. Za iftar je također bitan unos raznog povrća, pa nastojim uvijek pripremati jela koja su bogata povrćem – kazala je sagovornica.

Kaže da mnogo postača pravi nekoliko grešaka.

– Jedna je da tokom iftara jedu jako masnu hranu, hranu tešku za stomak i probavu, pa se poslije iftara osjećaju iscrpljeno i lijeno, da teško klanjaju i akšam-namaz. Druga greška koju mnogi prave, pogotovo ko želi da smrša je ta da ramazan koriste kao alat za postizanje tog cilja. Ja nikad ne preporučujem da se gube veliki kilogrami u ovom periodu. Jer mnogi bez znanja kako da jedu, jedu pogrešno. Jedu jako, jako malo, sa nezadovoljenim nutritivnim iznosom. Jedu samo nekoliko hurmi, možda čorba i to je to. Tako i za sehur. Ovaj pristup je jako loš. Naše tijelo da bi normalno funkcionisalo treba najmanje unos od 1.200 kalorija dnevno. Ovaj broj važi i tokom ramazana. Ukoliko je unos manji od ovog broja, ne tope se samo masti, tope se također i mišići. Pa tako oni koji su možda bili aktivni i trenirali prije ramazana i imaju izgrađenu mišićnu masu, tokom ramazana jedu manje nego što bi trebali, sav trud koji su ulagali će biti uzalud jer ne daju hranu mišićima, pa se oni “tope”. A oni koji nisu vježbali, pa ne jedu kako treba u toku ramazana, primijetit će da gube kilograme i nakon ramazana će težiti manje, ali će se to sve povratiti, a nepravilnom ishranom će narušiti zdravlje, oslabiti imuni sistem i počet će se osjećati jako slabo – upozorava ova nutricionistica.

Amila kaže da su i u Turskoj zbog aktuelne situacije sa pandemijom koronavirusa primorani biti kući, djeca također ne smiju izlaziti vani, pa su i svakodnevne obaveze prilagodili toj situaciji.

– Svi zajedno obavljamo podne-namaz, djeca imaju svoje serdžade i raduju se zajedničkom obavljanju namaza. Prije smo često išli u džamiju, tako da moja Alina najčešće crta džamiju. Dosta razgovaramo o ramazanu i Alina je sad u godinama kad ispituje mnogo o islamu, o Allahu Uzvišenom tako da se i ja moram pripremati da bih imala prave odgovore za nju. Prije iftara zajedno učimo dovu. Jednu noć sam ja sama učila dovu i zbog koncentracije sam zatvorila oči i podigla ruke, tako da sad svaki put i oni rade isto, misleći da se trebaju zatvoriti oči prilikom učenja dove. Nakon iftara opet klanjamo zajedno akšam-namaz. Tek kad djeca odu na spavanje, ja pronalazim vrijeme za sebe, za treninge, za rad sa mojim klijentima i ostale obaveze koje ne uspijem obaviti tokom dana. Tako da uglavnom ostajem budna do kasno u noć, čekajući sehur – zaključuje sagovornica.