Rahić o Kučeviću, povodom godinu dana od njegovog stradanja

Prošla je godina dana od tvoje iznenedne smrti sandžački gazijo. Godina dana već, a tvoj narod se još nije pomirio sa bolnom istinom da nisi više među nama. Ti si očiti primjer da velikani nikada ne umiru, već nastavljaju da žive kroz svoja djelai kroz sve one ljude na čije su živote imali utjecaja. Što se više govori o tvojoj smrti, to su i sjećanja na tvoj briljantni i uspješni život jača i prisutnija. Sada još više i jasnije uviđamo koga smo imali i još više smo ponosni što si pripadao našem narodu.

Nečije živote prolaznost potpuno izbriše. A ti si dokaz da se prolaznost povlači i ništa ne znači pred veličinom tvojih ideja i tvojeg djela. Ti si bio mjera za ljudsku dobrotu i nepresušni izvor najljepših vrlina. Neumoran u činjenju dobrih djela i borbi za prava svog naroda.  Sandžaki Če Gevara. U naponu snage poveo si nas naprijed, pokazao nam kako se treba boriti za svoj narod i za nacionalno jedinstvo i u trenutku kad smo najmanje očekivali otišao si u ljepši i pravedniji svijet.

Bila je velika čast i privelegija poznavati te, družiti se i sarađivati sa tobom. Od tebe smo učilu kako se može živjeti dostojanstveno i u surovim vremenima. Ljudi poput tebe se rađaju, a nikada zaista ne umiru. Ti si zauvjek utkao svoj život u budućnost svog naroda

Bio si neumoran. Ovozemaljsko vrijeme nije moglo pratiti tvoja nastojanja, neiscrpnu energiju i neprestanu borbu. Zato spavaj u dženetskoj vječnosti moj veliki prijatelju. Konačno se odmori. Zaslužio si.

Esad Rahić, Predsjednik Društva historičara Sandžaka