SvetVesti

Jedanaest godina od početka građanskog rata u Siriji

Prošlo je 11 godina od početka građanskog rata u Siriji. Režim Bashara al-Assada, kojeg podržavaju Rusija i Iran, a koji ne vidi dovoljan pritisak međunarodne zajednice, nije procesuiran za počinjene ratne zločine i godinama se ne približava političkom rješenju, piše Anadolu Agency (AA).

Na današnji dan 2011. godine grupa mladih je na zidovima škole u južnoj sirijskoj provinciji Dera ispisala grafit “Ej doktore (Bashar al-Assad), na tebe je red” i pokrenuti su masovni protesti koji su represijom snaga odanih režimu prerasli u krvavi rat.

Masovni antirežimski protesti brzo su se proširili Sirijom, a demonstranti su tražili korjenite reforme i promjenu vlasti u toj zemlji.

Assadov režim je demonstrante proglasio teroristima i angažirao vojsku i snage sigurnosti na gušenju protesta i borbi za opstanak na vlasti.

Tako su mirni antivladini protesti pretvoreni u građanski rat u Siriji u kojem se od 2012. sukobi vode između snaga Assadovog režima i opozicionih grupa koje su okupljene unutar formacija nazvanih Vojska slobodne Sirije.

Krajem 2012. godine se nazirao krah Assadovog režima, a tad mu je u pomoć pritekao Hezbollah iz Irana i Libana. Od proljeća 2013. godine Assadove snage su ponovo uspostavile ravnotežu u sukobima, a tok rata u korist režima se promijenio u septembru 2015. godine kada se u rat uključila i Rusija. Assadove režimske snage su žestokim napadima i opsadama uspjele vratiti kontrolu u većini sirijskih regija koje su bile pod kontrolom opozicije.

Kako Zapad nije uspio pokazati svoj stav prema Rusiji u slučaju Assadovog režima i njegovih pristaša u Siriji, kao što je on pokazan danas u slučaju rata u Ukrajini, sirijski režim je koristio sve vrste oružja protiv civila kako bi ostao na vlasti.

– Milioni civila raseljeni –

Stotine hiljada civila su ubijene u građanskom ratu u Siriji u kojem je, prema izjavama zvaničnika Ujedinjenih nacija, korišteno zabranjeno hemijsko oružje i počinjeni brojni ratni zločini poput metode izgladnjivanja ljudi, zarobljavanja, opsade, tortura i slično.

Prije rata u Siriji je bilo oko 22-23 miliona stanovnika, a prema podacima Komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR), najmanje 6,6 miliona Sirijaca je bilo primorano da napusti zemlju. Turkiye je sama zbrinula najmanje 3,5 miliona prognanih Sirijaca.

Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) saopćio je da je i unutar Sirije raseljeno najmanje 6,7 miliona ljudi, a da najmanje 14 miliona ljudi u Siriji ovisi isključivo o humanitarnoj pomoći.

– Bilans građanskog rata u brojkama –

Iz UN-a je 24. septembra 2021. objavljeno da je broj potvrđenih smrtnih slučajeva u sirijskom građanskom ratu oko 350.000, a da je stvarna brojka puno veća od ove, što je još jedna potvrda da civili plaćaju najvišu cijenu građanskog rata u Sirija.

Dokumentirajući kršenja prava civila u Siriji, Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR) podijelila je s novinarom AA svoj izvještaj o kršenju prava i civilnim žrtvama između marta 2011. i marta 2022.

U izvještaju se navodi da je Assadov režim mučio i ubio najmanje 14.449 od stotina hiljada ljudi koji su proizvoljno hapšeni. Prema opozicionim izvorima, snage Assadovog režima još uvijek u pritvoru drže oko 400.000 ljudi.

Navodi se također da su zdravstvene ustanove bile na meti sukobljenih strana tokom građanskog rata najmanje 869 puta, a ubijeno je najmanje 869 zdravstvenih radnika.

Tokom građanskog rata napadnuto je najmanje 1.597 škola, od kojih je 1.419 napadnuto od strane Assadovog režima i Rusije.

U pomenutom periodu ubijeno je najmanje 711 medijskih radnika, uključujući četiri osobe koje su radile za AA.

Nakon početka građanskog rata, Assadov režim je pokrenuo 217 napada hemijskim oružjem na naselja pod kontrolom opozicije.

– Potraga za političkim rješenjima bez rezultata –

Režim, koji nije vidio odvraćajuće reakcije međunarodne zajednice, ignorisao je Rezoluciju 2254 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC), koja predviđa političko rješenje te se stalno zalagao za vojno rješenje. U odluci pod brojem 2254, koja je jednoglasno usvojena u decembru 2015., upućen je poziv za hitno primirje diljem Sirije i paralelno pokretanje političkih pregovora, u roku od dvije godine da se uspostavi “vlada jedinstva” i potom održe izbori.

Rad ustavnog odbora i sastanak garantera za Siriju u formatu Astane, koji se trenutno održava u Ženevi u Švicarskoj, pod pokroviteljstvom UN-a, smatraju se posljednjom nadom traženja političkog rješenja u Siriji koje je u slijepoj ulici.

Sirijski ustavni odbor održao je šesti krug razgovora u Uredu UN-a u Ženevi u oktobru 2021. Međutim, specijalni izaslanik UN-a za Siriju Geir Pedersen, koji je nakon sastanaka izrazio svoje “veliko razočarenje”, otvoreno je imenom okrivio je Assadov režim.

Pedersen je 25. februara 2022. najavio da će se sedmi sastanak sirijskog ustavnog odbora održati u Ženevi 21. marta uz podršku UN-a.

– Podrška SAD-a za obuku YPG/PKK –

Unatoč upozorenjima Turkiye, podrška SAD-a terorističkoj organizaciji YPG/PKK u Siriji nije prestala. Američke specijalne snage nastavile su pružati oružanu obuku teroristima YPG/PKK istočno od Eufrata.

Američki vojnici, koji su u provincijama Hasakah i Deir ez-Zor pružili obuku stotinama pripadnika YPG/PKK o korištenju različitog oružja, izveli su 18. februara i 7. decembra 2021. zajedničke oružane vježbe s terorističkom organizacijom na zapadu pokrajine Deir ez-Zor.

– SAD i Rusija nisu održale riječ –

Turkiye je 9. oktobra 2019. godine na sjeveru Sirije započela operaciju “Izvor mira“ i to s ciljem okončanja okupacije teritorija koje su teroristi YPG/PKK-a i ISIS-a kontrolisali u pograničnim sirijskim regijama. Tom prilikom je Turkiye postigla odvojene dogovore s Rusijom i SAD-om.

SAD nije održao obećanje da će se teroristi YPG/PKK-a povući 30 kilometara južno od granice kako bi se u tom pograničnom sirijskom pojasu uspostavila sigurna zona za civile.

I Rusija je Turkiye obećala da će osigurati da se teroristi YPG/PKK-a i režimski elementi povuku iz pograničnog pojasa, kao i iz Manbija i Tal Rifata, ali ni Rusija nije ispunila obećano.

Teroristička organizacija YPG/PKK nastavlja svoju okupaciju ne povlačeći se s utvrđenih granica i regija unatoč navedenim sporazumima.

– Veto Rusije i Kine –

Rusija i Kina, koje su 16 puta stavile veto u korist režima na sjednicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, aplicirale su za to pravo šest puta na sjednicama na kojima je razgovarano o napadima hemijskim oružjem, opet na način da zaštite režim.

Kao rezultat veta Rusije i Kine, blokirano je suđenje Assadovom režimu.

– Najnovija situacija o područjima dominacije u Siriji –

Turkiye i Rusija su 5. marta prošle godine postigle dogovor o prekidu sukoba i provedbi zajedničkih nadzornih patrola na sjeveru Sirije, a otad se stanje na terenu u pogledu kontrole u regijama nije mijenjalo.

Assadove snage kontroliraju provincije Dera i Kuneytra na jugu, kao i glavni grad Damask, obalu Sredozemnog mora, odnosno Latakiju i Tartus te Homs u unutrašnjosti zemlje. Pod kontrolom režima su i urbani centri Hama, Halep i Deir ez-Zor. Te regije pod kontrolom režima čine više od 60 posto teritorije Sirije.

Prema mjerenjima na karti sirijskog istraživačkog centra Ej Jusur, regije pod kontrolom Assadovog režima, koje podržavaju Rusija i Iran, čine više od 60 posto teritorije Sirije.

Oko 11 posto teritorija zemlje je u rukama vojnih disidenata i protivrežimskih oružanih grupa.

Dok teroristička organizacija YPG/PKK koju podržava SAD zauzima četvrtinu teritorija zemlje, teroristi ISIS-a su raspršeni i stalno se sele u pustinjama Homsa, Deir ez-Zora i Rake.

– Hronologija –

Prekretnice tokom rata u Siriji:

15. mart 2011. – Rat u Siriji počeo je mirnim protestima u Deri, koje je grupa mladih ljudi pokrenula protiv režima.

Januar-februar 2012.: Pojačani sukobi između režima i opozicije.

26. april 2011. – Režimska vojska je ušla u Deru, u kojoj su pokrenute pobune.

30. juni 2012. – U Ženevi počeli pregovori o političkoj tranziciji.

Juli-decembar 2012.: Teroristička organizacija YPG/PKK je bez sukoba preuzela od režima okruge Aynularab (Kobani) i Afrin te okrug Amude u Hasekeu.

Maj 2013.: Turkiye je predstavila SAD-u plan u tri faze, koji se sastojao od proglašenja zone zabrane letova u Siriji, uspostavljanja sigurne zone za civile i provođenja zajedničke kopnene operacije s koalicijskim snagama.

21. august 2013. – Assadov režim u Istočnoj Guti, upotrebom hemijskog oružja usmrtio više od 1.400 civila. SAD odbio vojnu intervenciju i postigao sporazum s Rusijom o uništavanju hemijskog oružja režima.

Januar 2014.: Nakon sloma režima, Iran je počeo dovoditi šiitske milicije u Siriju. ISIS preuzeo Raku od opozicije.

30. juni 2014. – Teroristička organizacija ISIS proglasila takozvani halifat.

22. septembar 2014. – Koalicija na čelu sa SAD-om pokrenula zračne napade protiv ISIS-a.

26. januar 2015.: YPG/PKK su uz četvoromjesečnu intenzivnu zračnu podršku SAD-a uzeli Aynularab od ISIS-a. Tako je počeo savez SAD-YPG/PKK.

Mart 2015. – Opozicija uspostavila kontrolu nad Idlibom.

21. maj 2015. – ISIS zauzeo Palmiru i uspostavio kontrolu nad blizu polovinom Sirije.

30. septembar 2015. – Rusija se direktno uključila u rat u Siriji i opoziciju stjerala u ćošak zračnom podrškom koju je pružila režimu.

18. decembar 2015. – VSUN usvojio rezoluciju br. 2254. Uspostavljena mapa puta za političku tranziciju.

24. august 2016. – Oružane snage Turkiye i Sirijska nacionalna armija pokrenule su operaciju “Štit Eufrata”. Područje od 2,55 kvadratnih kilometara u sjevernoj Siriji očišćeno je od ISIS-a.

23.-24. januar 2017. – Na inicijativu Turkiye i Rusije organiziran prvi sastanak u okviru procesa u Astani.

4. april 2017. – Režimske snage u napadu hemijskim oružjem na Khan Shaykhun usmrtile najmanje 100 civila.

Oktobar 2017.: Teroristička organizacija ISIS povukla se i predala veći dio Rake i Deir ez-Zora terorističkoj organizaciji YPG/PKK.

Januar 2018.: Turkiye pokrenula operaciju “Maslinova grana” protiv terorističkih organizacija YPG/PKK-DEAS u Afrinu.

21. maj 2018.: Glavni grad, Damask, prešao je pod kontrolu režima.

15.-31. jula 2018.: Pokrajine na jugu zemlje, granice s Jordanom i Izraelom, potpuno je preuzeo režim.

17. septembar 2018.: Predsjednik Recep Tayyip Erdogan i njegov ruski kolega Vladimir Putin potpisali su memorandum iz Sočija kojim se štiti prekid vatre u Idlibu, ali kršenja režima nisu usporila.

25. mart 2019.: Bivši američki predsjednik Donald Trump potpisao rezoluciju kojom se Golanska visoravan priznaje kao izraelski teritorij.

6. maj 2019.: Sve veći napadi snaga Assadovog režima prema jugu Idliba pretvorili su se u kopnenu operaciju.

9. oktobar 2019.: Oružane snage Turkiye, zajedno sa Sirijskom nacionalnom vojskom, pokrenule su operaciju “Izvor mira” protiv terorističkih organizacija YPG/PKK i ISIS u sjevernoj Siriji.

12.-13. oktobar 2019.: U okviru operacije, vojnici TSK-a i SFA-a oslobodili su Ras al-Ayn i Tal Abyad.

27. oktobar 2019. – Vođa ISIS-a Abu Bakr el-Baghdadi, ubijen u operaciji koju su američke snage izvele u Idlibu.

Decembar 2019.: Assadov režim i njegove pristaše pokrenuli su kopnene napade na zonu deeskalacije u Idlibu.

27. februar – 5. mart 2020.: Turkiye je izvela operaciju “Proljetni štit” protiv elemenata režima, u kojoj su ubijena 34 vojnika koji su provodili posmatračku misiju prekida vatre u Idlibu.

5. mart 2020. – Uz podršku predsjednika Turkiye Recepa Tayyipa Erdogana i predsjednika Rusije Vladimira Putina dogovoreno primirje u Idlibu. Prema sporazumu, prekid vatre je stupio na snagu 6. marta u 00:01 sati.

15. april 2021.: Assadov režim je devalvacijom prepolovio vrijednost sirijske lire.

26. maj 2021.: Assadov režim održao je takozvane predsjedničke izbore unatoč protivljenju međunarodne zajednice. Režim je tvrdio da je Assad dobio 95,1 posto glasova na izborima, na kojima više od polovice ljudi nije učestvovalo.

18.-22. oktobar 2021.: Održan šesti krug sastanaka Sirijskog ustavnog odbora u Uredu UN-a u Ženevi kojim je predsjedavao specijalni izaslanik UN-a za Siriju Geir O. Pedersen.

3. februara 2022.: Američki predsjednik Joe Biden objavio je da su američke snage ubile vođu ISIS-a Abu Ibrahima al-Hashimija al-Qurayshija u operaciji u Siriji.

Anadolu Agency

Podeli