Reportaže

Umro stari pjesnik, umrla Emina: Prošlo je 96 godina od smrti Alekse Šantića

Na današnji dan 1924. godine u Mostaru je preminuo Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života.

Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad.

Bio je jedan je od osnivača kulturnog lista „Zora“, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Gusle“ u Mostaru.

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se razdoblje od 1904. do 1912.

Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.

No, najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma – sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma).

Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima.

Pored Emine, njegove najpoznatije pjesme, Šantić je napisao „Ne vjeruj“, „Ostajte ovdje“, „Pretprazničko veče“, „Što te nema?“, „Veče na školju“, „O klasje moje“...

Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesme za djecu.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom „Moj brat Aleksa“.

Glavnog lika glumio je Branislav Lečić.

U povodu obilježavanja godišnjice smrti velikog mostarskog pjesnika Šantića, u Mostaru se 1. i 2. februara održava Šesti međunarodni „Šantićev festival djece pjesnika“.

Ostajte ovdje!… Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.

Ovdje vam svako bratski ruku steze –
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!… Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…

 

Radio Sarajevo/ GG

Podeli