Kako je bilo imenovanje načelnika/gradonačelnika za vrijeme halife Omera

Neki od uslova koje je morao ispunjavati načelnik za vrijeme halife Omera, r.a. su:

1) Snaga i povjerenje – Svaki musliman, imao je svoje mjesto i svoju vrijednost u islamskom društvu. Ali je Omer, r.a., između njih pažljivo birao, pazeći da se nikome nepravda ne učini. Pa je tako smijenio Šurehbila b. Hasena, a na njegovo mjesto imenovao Muaviju, r.a., Nakon smjene, Šurehbil je upitao: “Zbog čega si me smijenio o vladaru pravovjernih?” A Omer, r.a., mu reče: “Obadvojica ste mi dragi, ali ja želim najjače ljude.” (Tarih Taberi, 5/39)

2) Posjedovanje znanja u upravljanju – Izabrao bi ljude koji su imali duboko razmišljanje o načinu upravljanja narodom. Ako bi se desi osoba koja je bila izrazito bogobojazna, učena, lijepog ahlaka, ali kao takav, nije imao stila i sposobnosti za upravljanjem, Omer, r.a., ga ne bi uzimao u razmatranje, jer se bojao da ne bude lahka meta u napadima od strane smutljivaca i munafika. Jednostavno se bojao, da zbog stida i skromnosti, ne bude popustljiv u državnim odlukama. Zato je trebao odvažnog namjesnika i jakog političara.

3) Beduini (nomadi) i građani – Prilikom odabira načelnika, Omer, r.a., je pazio, da budući načelnik, poznaje, barem u osnovnoj mjeri, adete i običaje tog područja. Tako da, nikada nije dozvoljavao, da načelnik beduinima u pustinjskom djelu, bude neko iz gradske sredine a ni obrnuto. Nego je beduinima bio namjesnik čovjek sličan njima u ponašanju, govoru, prirodi i poznavanju njihovog života, dok je u gradovima postavljao ljude koji su odrasli u gradskim sredinama.

4) Milost i pomaganje podanicima – Halifa Omer, r.a., znao je da milost otvara vrata svakog dobra, pa je zbog toga birao ljude u čijim srcima je milost. Jedne prilike, čuo Omer, r.a., da u plemenu Beni Selim, ima veoma sposoban čovjek. Napisao je Omer, r.a., njemu pismo, tražeći od njega da dođe kako bi ga postavio za načelnika. Kad je pozvani čovjek ušao kod Omera, zatekao ga je, kako ljubi svoju djecu u obraze. Čovjek se začudi i reče: “Zar ti to radiš o vladaru pravovjernih, ja imam kod kuće djecu nikad ih nisam poljubio“! Pa mu Omer, r.a., na njegove riječi uzvrati: “Ti si čovjek bez milosti!” Zatim ga je vratio i nije ga htio postaviti na dužnost. Primjer drugi! Dok je muslimanska vojska napadala dijelove Perzije, u jednoj bitci su trebali preči rijeku na kojoj nije bilo mosta. Vojskovođa naredi jednom vojniku da siđe u hladnu rijeku i da vidi dubinu vode, kako bi mogli odrediti najbolje mjesto za prelazak. Vojnik se branio stavom, da se boji vode, ali ga je vojskovođa natjerao. Pa kad je vojnik ušao u hladnu vodu, počeo je govoriti: “O Omere, o Omere!” A nakon toga ga je voda odnijela. Vijest o ovom slučaju došla je do Omera kad je bio na pijaci, pa je odmah poslao izaslanika da tog vojskovođu smijeni, a isti nigdje više u hilafetu nije mogao raditi. (Menakibu emiru-l-mu’minine lil Ibn Dževzi, 150)

5) Nikoga nije postavljao za načelnika od svoje rodbine – Halifa Omer, r.a., je pazio da svoju rodbinu ne stavlja na visoke pozicije, iako je bilo članova njegove rodbine koji su bili sposobni obnašati tu dužnost, kao što je sin njegovog amidže Se’id b. Zejd i Abdullah b. Omer, njegov sin.

Za Akos.ba piše: Saudin Cokoja

Podeli