Kampovi poluprazni, porodice sa djecom spavaju pod najlonima

Prema podacima Službe za poslove sa strancima (SPS), trenutno se u kampovima Borići i Lipa (Bihać), Miral (Velika Kladuša), te Hadžići i Ušivak (Sarajevo), nalazi oko 3.000 izbjeglica i migranata. Taj broj obuhvata muškarce koji putuju sami, maloljetnike bez pratnje i porodice sa djecom. Kapacitet ovih kampova je oko 5.000 mjesta.

“Izvan privremenih prihvatnih centara se nalazi oko 1.100 migranata, te ćemo nastojati u najkraćem periodu izvršiti relokaciju u prihvatne centre, budući da raspolažemo smještajnim kapacitetetima“, rekli su nam u SPS, koja upravlja ovim kampovima.

U saradnji sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), SPS je detektovao oko 1.100 izbjeglica i migranata van kampova, koji borave u Kantonu Sarajevu, Tuzlanskom, Unsko-Sanskom i Hercegovačko-Neretvanskom kantonu. Istovremeno, privode se kraju radovi u kampu Lipa.

“U novom privremenom prihvatnom centru Lipa koji se sastoji od tri zone moći će boraviti 1.500 migranata. Prva zona – samci – smještajnih kapaciteta 1.000, druga zona – maloljetnici bez pratnje – smještajnih kapaciteta 200 i treća zona – porodice – smještanih kapaciteta 300. Migranti će biti premješteni u novi dio privremenog prihvatnog centra čim budu ispunjeni svi tehnički uslovi, a koji zavise od drugih aktera“, kažu iz SPS na naše upite o završetku radova na Lipi.

Šatorski kamp Lipa izgorio je krajem decembra prošle godine.

U međuvremenu su za boravak migranata postavljeni vojni šatori, dok se istovremeno pripremaju kontejneri u kome će ljudi u pokretu ubuduće da borave. Kada novi kamp bude u upotrebi, kapacitet Lipe će se povećati za 500 mjesta.

Improvizirani šatori

Zbog učestalih policijskih akcija i zatvaranja napuštenih objekata u Bihaću, na području ovog grada skoro da ne možete sresti izbjeglice i migrante.

Ulazi u objekte koje su nekada koristili sada su zagrađeni žicom, a ljudi prevezeni u kamp Lipa. S obzirom na to da je ovaj kamp udaljen dvadesetak kilometara od Bihaća, izbjeglicama i migrantima nije pogodan jer se nalazi daleko i na suprotnoj strani od granice sa Hrvatskom.

Zbog toga neki od njih odlučuju da napuste kamp i privremeno borave u šumama, čekajući priliku za prelazak granice.

“Ranije sam spavao u ovoj zgradi, a sada ne mogu ni da uđem u nju. Bilo nas je stotinjak. Odveli su me na ‘Lipu’ ali sam se vratio do grada. Spavam u obližnjoj šumi pod šatorom. Uskoro ću pokušati da pređem granicu“, govori nam mladić iz Avganistana, ispred napuštenog Doma penzionera u kome je ranije boravio.

Tridesetak kilometara dalje, u mjestu Šturlić, u napuštenim kućama borave porodice sa djecom. Ovaj smještaj im je pogodan jer se nalazi na samoj granici s Hrvatskoj, zbog čega ne žele da idu u kamp. Ističu da se ne plaše hladnoće ni predstojeće zime.

“Imamo sklonište”, pokazuju na kuću popucalih zidova.

Za to vrijeme na livadi u Velikoj Kladuši boravi nekoliko stotina ljudi, većinom iz Irana i Avganistana. Dominantne su porodice sa djecom, dok je jako malo muškaraca koji putuju sami.

Svi oni borave u improvizovanim šatorima, što je zapravo najlon navučen preko štapova zabodenih u zemlju. U dva kvadrata spavaju čitave porodice.

“Mi ovdje dolazimo sa hiljadu nada i želja. Primorani smo ići ovim putem. Pogledajte u kakvim smo uslovima. Nisam mogla da zamislim da će biti ovako teško”, kaže djevojka (18) iz Irana, koja u jednom od šatora spava sa roditeljima, bratom i dvije sestre.

Jedu ono što im lokalno stanovništvo donese. Iako vlasti pokušavaju da kriminalizuju svako pomaganje migrantima i izbjeglicama, pa čak i donacije hrane, bh. građani postupaju po svojoj savjesti. Prizori djece pod šatorima ih ne ostavlja ravnodušnim, pa se organizuju i dijele obroke.

Mladić po imenu Zahidi (18) dolazi iz Avganistana. Putuje sa prijateljima a trenutno spava u blatu Velike Kladuše. Napravio je sebi nadstrešnicu od najlona i ispod nje zapalio vatru, kako bi se ugrijao. Kaže da se plaši onoga što zima donosi.

“Mnogo je teško jer ćemo biti prisiljeni da se ovako grijemo“, govori i pokazuje na drvo koje gori ispred njega.

Ipak, u kamp ne želi jer bi time bio predaleko od granice. Plan je što češće ići u game (ilegalni prelazak granice).

Slične scene svake godine

Pred svaku zimu u BiH se aktuelizuje pitanje smještaja izbjeglica i migranata koji borave na otvorenom. Prije dvije godine tek polovinom decembra zatvoren je zvanični kamp Vučjak, u kome je boravilo oko 700 ljudi.

Radilo se o šatorima postavljenim na bivšu deponiju smeća na periferiji Bihaća, te okruženim minama ostalim iz prošlog rata. Finansirao ga je Grad Bihać.

Ljudi u pokretu su ovdje držani u krajnje nehumanim uslovima, a isticali su da se noću sa planine do šatora spuštaju divlje životinje u potrazi za hranom.

Iako je javnost dugo upozoravala na nehuman tretman, izbjeglice i migranti su iz Vučjaka izmješteni tek 10. decembra 2019. godine. Polovina njih je premještena u kamp Hadžići a polovina u kamp Ušivak u Sarajevu.

Krajem decembra naredne, 2020. godine, izgorio je kamp Lipa nedaleko od Bihaća. Međunarodne organizacije koje su vodile kamp su mjesecima upozoravale vlasti da postavljeni šatori nisu pogodni za zimu i da će prvi snijeg ugroziti bezbjednost ljudi.

Nakon što vlasti nisu reagovale, međunarodne organizacije su se povukle iz kampa, koji je izgorio istog dana. Oko 1.200 ljudi je ostalo bez smještaja.

Narednih mjesec dana spavali su na zgarištu nekadašnjeg kampa, praveći skloništa od dasaka i najlona koje su pronašli. Ubrzo je kamp Lipa preuzelo Ministarstvo sigurnosti BiH.

Postavljeni su vojni šatori sa grijanjem, u kojima su još uvijek smještene izbjeglice i migranti. U toku je izgradnja novog kampa na mjestu nekadašnjeg, u kojem će biti smješteni samci, maloljetnici bez pratnje i porodice sa djecom.

Zime u selu Lipa poznate su kao izrazito oštre. Jedan od pastira koje smo zatekli tamo kazao nam je da se temperature spuštaju do minus 40 stepeni.

 

Izvor: AL JAZEERA

Foto: Vanja Stokić/Al Jazeera