Sarajlije proganja duh zimskih olimpijskih igara

I djeca znaju iz predmeta historije, koliko je u prošlosti bilo bitno znati vrijeme. Narodi starih civilizacija su počeli računati datume od nekog značajnog događaja. Tako su Grci računali vrijeme od održavanja prvih olimpijskih igara 776.g.p.n.e. Te igre bile su vjerskog karaktera. Tada nije bilo medija, ali su glasnici pozivali narod na igre, trčeći od polisa do polisa. Vremenski period između jednih i drugih igara zvao se Olimpijada. Tako je to bilo nekada… Od tada prošlo je mnogo godina. Sarajlije računaju vrijeme od 1984. godine, zbog 14. Zimske Olimpijade. Taj duh i sjećanje na ljepša vremena, ih i danas 8. februara, i nakon 36 godina proganja. Ta ’84. godina je idealna, ona i maskota Vučko su nadživjeli i komunizam i raspad Jugoslavije.

Zašto ljudima olimpijske igre puno znače?

Sarajevo kao grad je do 1984. godine najviše bio poznat po atentatu na habsburškog nadvojvodu i prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, koji je bio okidač pokretanja Prvog svjetskog rata. Od Zimskih olimpijskih igara, Sarajevo postaje svjetski prepoznatljivo i zbog novinara, turista. Od tada je i u analima. Mijenja se zbog tog bitnog svjetskog događaja i imidž Sarajeva. Sportska natjecanja postala su komunikacijske platforme za promociju grada i cijele zemlje domaćina. Planine do tada mnogima i nepoznate, postaju prepoznatljive kao: Bjelašnica, Jahorina, Igman i Trebević. Iz Sarajeva se najviše izvještava. Od tada se i svjetska percepcija mijenja prema glavnom gradu Republike Bosne i Hercegovine. Olimpijske igre pružile su mogućnost bivšoj saveznoj Republici Jugoslavije da se svijetu predstavi, ne samo kao tolerantna, već i ekonomski razvijena i turistički zanimljiva zemlja. Sarajevo je tada bilo mjesto koje je okupljalo armiju natjecatelja iz različitih krajeva svijeta. Svi su rado demonstrirali svoje vještine i natjecali se za zlatne, srebrene, bronzane medalje. Olimpijske igre su i tada okupljale sportiste, ali i navijače, novinare, političare. Nisu smetale nikome ni vremenske prilike.

Fale, tako prokleto ta vremena. Zašto? Pa i zbog novinskih članaka, mjerljivosti. Npr. uspjeh jugoslovenskog predstavnika Jure Franka utjecao je na broj novinskih članaka o alpskom skijanju. Njegova srebrena medalja u natjecanju veleslaloma najbolji je rezultat koji su jugoslovenski predstavnici ostvarili na Igrama. Te 14. Zimske olimpijske igre bile su jedne od najbolje organiziranih i najnapetijih igara do tada. Na tim su se igrama okupila 1.272 natjecatelja iz 49 zemalja svijeta, više nego na ikojim Zimskim olimpijskim igrama do tada. Više od 7.000  novinara iz cijelog svijeta svakodnevno je ljubiteljima sporta prenosilo rezultate s natjecanja i pokušalo predočiti atmosferu koja je tada vladala u Sarajevu. Političko vodstvo Sarajeva i bivše SFRJ uspjelo je razuvjeriti i najgore skeptike, jer oni su uspjeli ispuniti sve zahtjeve Međunarodnog olimpijskog odbora, te su osigurali da se Sarajevo viša ne pamti isključivo po atentatu. Zato se ta ’84. godina voljela. Jer glavni grad današnje Bosne i Hercegovine, tada se upisao na kartu Olimpijskih gradova. Fali nam to ozračje tolerancije i fair playa, ta iskustva koja se pamte. Fale nam vremena i naslovnice sa temama vezanim za Olimpijske igre, članci sa sportskom tematikom.

Postoji hiljadu i jedan razlog zašto se i danas poslije trideset i šest godina svi rado sjete starog, dobrog Sarajeva. Nije to samo zbog maskote Vučka, već zbog olimpijskog duha. Fali nam ta euforija koja mami, pokreće i opija. Umorni smo od straha i iščekivanja.

Zato rado pričamo o prošlosti i ’84. godini, jer je svijet od tada drugačije gledao Sarajevo. I sada sanjamo, priželjkujemo dan kada će naš grad zasjati u najljepšem olimpijskom svjetlu. Iščekujemo bolje prilike za promovisanje BiH. Valjda ćemo do tada izliječiti komplekse i izliječiti se od svega što nas iritira, a ne valja.

Izvor: Al Jazeera

A. Ni.