Arijana Saračević Helač povodom Svjetskog dana slobode medija:

“Želim da zajedno povratimo hrabrost i povjerenje u nas, da se vratimo profesiji, Kodeksu, da imamo samopoštovanje, da poštujemo kolege, da se distanciramo od huškača i oratora mržnje, da podstičemo kritičku svijest i slušamo glas građana, a ne politike. Slušajmo svoju savjest. Živi mi i zdravi bili, s redovnim i boljim platama, boljim uvjetima rada, najboljim pričama i lijepim vijestima, inspirativni, poletni i s ugledom koji nam pripada”.

Arijana Saračević – Helać je rođena u Jajcu 26.05.1964.godine. Gimnaziju je pohađala u, tada novoj zgradi, SŠC “Džemal Bijedić” u generaciji koja je imala tri odjeljenja. Arijana je pohađala u A odjeljenju. Kao djevojčica, a potom i kao djevojka, uvijek je bila naklonjena oblačenju koje je odisalo originalnošću prožeto profinjenim ukusom i izuzetnom urednošću. To je ujedno bila jedno vrijeme posljednja generacija gimnazije u Jajcu nakon završene četvrte godine gimnazije, školske 1982-1983 godine.

Ni školske kolege i kolegice kao ni njen razrednik, u posljednjoj školskoj godini prof. Tutkur Nazif, nisu mogli naslutiti da pored sebe imaju osobu pred kojom će se naći jedna veoma zanimljiva ali blistavo uspješna karijera.

Nakon završene gimnazije, sa odličnim uspjehom, Arijana upisuje studij žurnalistike u Sarajevu kojeg završava u roku i, takođe, sa vanredno dobrim uspjehom. Po završetku studija vraća se u Jajce gdje se zapošljava kao novinar na, lokalnom, Radio Jajcu. Ipak, Arijana je osjećala da može više i da je njen svijet mnogo veći i širi koji je prosto pozivao na izazove te je svoju šansu da radi kao novinar na Televiziji Sarajevo odmah iskoristila.

Kobna 1992. godina tragično odnosi zemlju koju smo toliko voljeli-Jugoslaviju! Na scenu dolazi rat i sve ono što rat donosi i odnosi sa sobom! Najveći izazov upravo se isprječio ispred mlade Arijane: povući se, otići u svijet poput rijeka drugih i ostaviti sebe, svoju dušu, na kućnom pragu ili ostati?

Arijana je dlučila ostati u Sarajevu: redovni dotadašnji posao, koji se često uživao uz kafu u hladu sarajevskih bašči gdje se ćaskalo, komentarisalo i žurilo na termine, zamjenili su koraci puni rizika kojima je bila potrebna beskrajna hrabrost! Hrabrost za korake koji su do tada navikli na zvuke Čolinih, Dugmetovih, Harijevih, Dininih i inih legendarnih-sarajevskih pjesama iz bezbrojnih sarajevskih kafića i na vazda bliske pozdrave poznanika, prijatelja i onih koji su Arijanu jednostavno željeli pozdraviti kao poznatu, medijsku osobu.

Takve korake zamijenili su novi koraci i novi đavolski, neartikulisani i po život opasni zvuci koje je donio rat!

Novi koraci, svaki ponaosob po život opasan,vodili su mladu, dvadesetosmogodišnju Arijanu na prve borbene linije kao novinara,odnosno, ratnog reportera.

U toku rata najbolje ocjene iz gimnazije i studija zamjenile su najbolje nagrade koje se dobivaju samo u najtežim okolnostima-ratnim. Takve nagrade je dobila novinarka Arijana Saračević: najviša nagrada za hrabrost- Zlatni Ljiljan, čime je ujedno prvi civil u Bosni i Hercegovini koji je dobio ovu nagradu. Druga nagrada je Svjetska nagradu za hrabrost koja se svake godine dodjeljuje ratnim reporterima i koja joj je dodijeljena 26.10.1993. godine u New Yorku. Ovu drugu nagradu je dodijelila International Women´s Media Foundation.

Arijanin dolazak po nagradu su propatili gotovo svi svjetski mediji: osim što je tom nagradom bila i, svojevrsno žena godine Svijeta, svojim temperamentom i smislom za vedar život omešće sa lahkoćom jednog, svojevremeno jednog od najjačih ljudi na svijetu, tada jednog od najpopularnijih glumaca u svijetu filma i to baš na snimanju-Arnolda Schwarzeneggera.

Dok se ovaj napinjao kako da odglumi scenu Arijana, tada u prolazu, za tili čas se našla pred njim, zagrila ga i poljubila. Iznenađena snimateljska ekipa i sam glumac odmah su upoznati sa osobom kojoj su potom sa dubokim poštovanjem, uz kratki razgovor i šalu, redom čestitali za dodijeljenu nagradu.

I ovaj događaj su zabilježili brojni svjetski mediji.

Uz krhku Arijanu nisu bili zaštitni prsluci niti ih je, veli, bilo dovoljno da bi ih mogli dobiti i novinari.

“Historija je pokazala da su žene uvijek bile hrabrije. Zašto bih ja bila drugačija djevojka”?, sa smješkom konstatuje Arijana.

Arijana Saračević je udata, osnovala je porodicu i danas živi i radi svoj posao u Sarajevu gdje je ponovo čekaju termini koju prolazeći sarajevskim ulicama pozdravljaju zvuci Čolinih, Dugmetovih, Harijevih, Dininih i inih legendarnih pjesama-sarajevskih, bosanskih.

Arijana često dođe u svoj rodni grad Jajce. Toliko često koliko posao i porodica mogu dozvoliti da jajačka sveodlikašica prošeće najdražim đirom-od kapije do kapije i uz kafu nagleda se i nasluša njoj dragih, poznatih lica.

Izvor: Jajce grad muzeja

GG RTVNP