Arheolog o tvrdnjama da je džamija u Radulićima izgrađena na temeljima crkve: Nismo našli ostatke starijeg objekta

Rekonstrukcija Hajdar-pašine džamije u bjelopoljskom selu Radulići trenutno je najbitniji projekat Islamske zajednice u Crnoj Gori i koštaće više od dva miliona eura, a džamija će biti vraćena u autentični oblik. Ipak, pojedini mještani tvrde da je na tom mjestu nekad bila pravoslavna crkva i groblje, što u Islamskoj zajednici demantuju, ističući da su to pokazala i arheološka istraživanja.

Lutovac: Nije korišten materijal iz crkve, džamija je autentična

Na zahtjev Mešihata IZ od 16. 7. 2008. godine, broj 122/01 Polimskom muzeju Berane dato je ovlašćenje za ispitivanje ostataka džamije. Arheološka istraživanja su trajala 15 dana, po odobrenju Republilčkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Cetinje.

U izvještaju o arheoloških istraživanjima Hajdar-pašine džamije od 15. septembra 2008. godine detaljno su opisana sva artefakta i lokalitet ostataka džamije u Radulićima a radovima je rukovodio tadašnji direktor Polimskog muzeja u Beranama arheolog Predrag Lutovac.

U izvještaju Polimskog muzeja navodi se da je ‘džamija podignuta na sterilnom zemljištu, a u ispitanoj sondi nijesu konstatovani ostaci starijih objekata. Prošireni temelji džamije ukopani su do dubine oko 1,2 metra. Na temeljnoj stopi formiran je temeljni zid koji je pravilan i ravan sa spoljašnjim zidom džamije. Pod džamije u Radulićima građen je od kvadratno obrađenih fino upasovanih ploča, žutog laporca za razliku od bijelih mermernih ploča od kojih je rađen pod u neposrednoj blizini Crkve sv. Jovana Krstitelja u Crnči. Za gradnju džamije u Radiliću korišten je laporasti, lako obradivi sivi kamen ili neka vrsta škrljica, pa se može uočiti da su lica zidova i ćošnici fino obrađeni. Treba istaći da su svi crkveni objekti na ovom terenu u glavnom rađeni od tvrđeg plavičasto-bijelog krečnjaka, kojeg na ovom zdanju nema. Siga kao lakan, a čvrst građevinski materijal upotrijebljen je za izgradnju lukova, kupole i minareta, većih je dimenzija i konstruktivno prilagođen ili namenjski rezan na nekom od ležišta kojih ima dosta u neposrednoj okolini sela Radulići”, navodi se u nalazi Polimskog muzeja.

Prema tom dokumentu neosporno je da je Hajdar-pašina džamija u Radulićima porodično vakufsko zdanje podignuto krajem 17. vijeka, sa ovim vrhunskim odlikama arhitekture toga doba.

“Imajući u vidu da se radi o jedinstvenom arhitektonskom spomeniku, neophodno je da ga zakonom zaštiti i preduzeti neophodne mjere zaštite da se ovaj spomenik sačuva od daljeg urušavanja i destrukcije”, zaključio je Lutovac.

Popović: Ispunjava sve uslove za proglašenje spomenikom kulture

Naučni savjetnik Arheološkog Instituta u Beogradu dr Marko Popović, tvrdi da je džamija izraziti primjer spomeničkog nasljeđa osmanske epohe.

“Na osnovu uvida u stanje na lokalitetu Radulići možemo iznijeti sljedeće mišljenje: džamija o kojoj je riječ predstavlja manje jednokupolno zdanje, veoma zanimljive konstrukcije koje je u tom smislu jedinstveno u ovoj regiji. U pitanju je porodično vakufsko zdanje podignuto krajem 17. vijeka u svim vrhunskim odlikama osmanske arhitekture toga doba. Posmatrano u tome kontekstu, ruševina džamije u selu Radulići predstavlja izraziti primjer spomeničkog nasljeđa osmanske epohe, te bi kao takva ispunjavala sve uslove za proglašenje spomenika kulture”, naveo je Popović.

Preuzeto: Vijesti.me