Sandžak – Maternji govorni jezik sandžačkih Bošnjaka je bosanski jezik. Bosanski jezik je jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osećaju svojim. Njime govori oko 2, 8 miliona ljudi: u Bosni i Hercegovini (oko 2 miliona), Srbiji i Crnoj Gori (230.000), Hrvatskoj i Sloveniji (40.000), Kosovu i Makedoniji (100. ooo), Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi (oko 400.ooo), kao i veliki broj bošnjačkih iseljenika u Turskoj.
Kotinuitet bosanskog jezika može se pratiti od srednjeg veka do današnjih dana, a njegovo postojanje i upotreba bezbroj su puta potvrđeni u upravno – pravnim spisama, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti, te u različitoj literaturi na slavenskim i ostalim jezicima.
U srednjem veku taj jezik najčešće je nazivan lirskim, a nešto kasnije bosanskim jezikom. Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika nalazi se u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436. godine, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju devojku „bosanskog roda i heretičke vere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu“. U opštu i službenu upotrebu bosanski jezik ulazi za vreme osmanske uprave, krajem XV stoljeća.
Od tada, pa sve do kraja XIX i prvih godina XX stoljeća, službeni jezik za ovaj dio sveta, koji je, pored Bosne , uključivao i celu Srbiju, a kroz veći deo istog perioda i Sloveniju, Vojvodinu, današnju Mađarsku sa Budimom i Peštom, pored osmanskog , je bio i bosanski jezik (bošnjakadža).
Pod tim nazivom bošnjački jezik se koristi i nakon austro – ugarske okupacije 1878. godine, sve do 4. oktobra 1907. godine, kada se , internom naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hrcegovine, zabranjuje njegovo službeno korišćenje, i kao „zemaljski jezik“ uvodi srpsko – hrvatski, odnosno hrvatsko – srpski jezik. Jezičko nasleđe sandžačkih Bošnjaka karakteriše raširena upotreba turcizama i dosledna primena suglasnika „H“. U pisanom izražavanju od perioda austro – ugarske okupacije Bosne i Hercegovine , Bošnjaci koriste latinično pismo – kažu sandžači istraživači, profesori, istoričari…
Značajnu ulogu u sveoukupnoj bošnjačkoj kulturi imalo je bosansko srednjevjekovno pismo bosančica (bosanska brzopisna ćirilica) i arebica, tj. arapsko pismo prilagođeno glasovnim potrebama bosanskog jezika. Povelja bosanskog bana Kulina od 29. avgusta 1189. godine pisana je na starobosanskom narodnom jeziku i bosasanskim pismom bosančicom. Povelja kulina Bana je ne samo majstarija do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument , nego i najstariji državni dokument kod svih jugoslovenskih naroda i država – poručuje sandžački istoričari.
Binasa Malićević
Lokalni ribar je u Neumu ulovio modrulja, morskog psa koji je još poznat pod nazivima…
rpska pravoslavna crkva danas obeležava Veliki četvrtak (Veliko bdenije). Ovaj pokretni praznik obeležila su četiri…
Zamenik predsednika poslaničke grupe Socijaldemokratske partije Srbije Muamer Bačevac istakao je dana u Skupštini Srbije…
Saima Murić pobedila na Evropskoj juniorskoj uličnoj trci u Odercu, dok je Aldin Ćatović zauzeo…
Bačevac: Dobro je što imamo tri ministra iz reda manjinskih naroda, ali građane Novog Pazara…