Kultura

Nagrada „Grigorije Božović“ za „Ljude bez grobova“ Enesa Halilovića

Žiri za dodelu književne nagrade „Grigorije Božović“ za 2020. godinu koji je radio u sastavu: Dragiša Bojović, Andrijana Živanović i Mileta Aćimović Ivkov (predsednik žirija), na završnom sastanku 18. maja 2021. godine doneo je odluku da nagrada za delo ostvareno u duhu proze Grigorija Božovića pripadne Enesu Haliloviću za snagu i vrednost tradicijske etike oživotvorene u njegovim pripovetkama i romanu „Ljudi bez grobova“ u izdanju Lagune.

„Kada dočita ovaj uzbudljiv, dinamičan i potresan roman, čitalac se može prisetiti njegovog početka u kome se, u vidu poetičkog znanja, kazuje o važnosti i neizbežnosti prošlosti – jer se taj iskaz-teza istavlja i u njegovoj završnici: ’čovjek, koja god vrata otvorio, kud god krenuo, pa makar bio zakovan i za stolicu, neminovno nabasa na prošlost’. Takvim samosvesnim piščevim gestom uokviravanja romaneskne pripovesti može da bude podstaknuto čitalačko zapažanje o kružnoj kompoziciji i veoma složenoj strukturi i razvijenom sadržaju romana, u čije se tematsko središte postavlja i grana arhetipska priča o ocu, zlu i zločinstvu, odrastanju i razvoju, ljubavi, žrtvi i krajnjem smislu“, stoji u saopštenju žirija.

„Neobično mi je drago što sam postao laureat ove nagrade koju su dobili naši najbolji pripovedači Radovan Beli Marković, Milisav Savić, Vladimir Pištalo, Dragoslav Mihailović i drugi. Drago mi je što je žiri bio jednoglasan i nadam se da će budućnost potvrditi impresije koje sadašnjost pokazuje prema mom romanu“, istakao je u izjavi za Lagunu Enes Halilović, koji je za roman „Ljudi bez grobova“ dobio i Vitalovu nagradu.

Kultura

Nagrada „Grigorije Božović“ za „Ljude bez grobova“ Enesa Halilovića

Žiri jednoglasno nagradio pisca iz Novog Pazara

Žiri za dodelu književne nagrade „Grigorije Božović“ za 2020. godinu koji je radio u sastavu: Dragiša Bojović, Andrijana Živanović i Mileta Aćimović Ivkov (predsednik žirija), na završnom sastanku 18. maja 2021. godine doneo je odluku da nagrada za delo ostvareno u duhu proze Grigorija Božovića pripadne Enesu Haliloviću za snagu i vrednost tradicijske etike oživotvorene u njegovim pripovetkama i romanu „Ljudi bez grobova“ u izdanju Lagune.

„Kada dočita ovaj uzbudljiv, dinamičan i potresan roman, čitalac se može prisetiti njegovog početka u kome se, u vidu poetičkog znanja, kazuje o važnosti i neizbežnosti prošlosti – jer se taj iskaz-teza istavlja i u njegovoj završnici: ’čovjek, koja god vrata otvorio, kud god krenuo, pa makar bio zakovan i za stolicu, neminovno nabasa na prošlost’. Takvim samosvesnim piščevim gestom uokviravanja romaneskne pripovesti može da bude podstaknuto čitalačko zapažanje o kružnoj kompoziciji i veoma složenoj strukturi i razvijenom sadržaju romana, u čije se tematsko središte postavlja i grana arhetipska priča o ocu, zlu i zločinstvu, odrastanju i razvoju, ljubavi, žrtvi i krajnjem smislu“, stoji u saopštenju žirija.

„Neobično mi je drago što sam postao laureat ove nagrade koju su dobili naši najbolji pripovedači Radovan Beli Marković, Milisav Savić, Vladimir Pištalo, Dragoslav Mihailović i drugi. Drago mi je što je žiri bio jednoglasan i nadam se da će budućnost potvrditi impresije koje sadašnjost pokazuje prema mom romanu“, istakao je u izjavi za Lagunu Enes Halilović, koji je za roman „Ljudi bez grobova“ dobio i Vitalovu nagradu.

U saopštenju žirija za dodelu nagrade „Grigorije Božović“ stoji i da je „Enes Halilović u žanrovski određenije profilisanom romanu o razvoju lika ’Ljudi bez grobova’ uspeo da zasebnom i specifičnom tematsko-motivskom delokrugu saobrazi jezičko-izražajni kompleks; da različite teme, postupke i narativne rukavce skladno i funkcionalno oživotvori i sjedini u vanredno uzbudljivoj priči. Potom da u nju ulije i raznorodne metanarativne segmente, kakvi su: citati, komentari, poređenja, aluzije, reminiscencije i druge međutekstovne reference. Jednostavno rečeno, da širinu tematskog zahvata životno i uverljivo sažme u jedinstvo patničke istorijsko-egzistencijalne vizije u čijem je središtu večita zagonetka čovekove sudbine. Da to učini toliko umešno i ubedljivo da čitalac poželi da se toj privlačnoj priči znatne životne snage, sa uvećanom koncentrisanom pažnjom i emotivnim trepetom, iznova posveti. Zadovoljno vrati. To je za dobar roman uvek bila najveća preporuka.“

Izvor: kazaljka.net

Foto: Tamara Jurišić

Podeli