Rožaje i Sandžak žale za Ibišom Kujevićem
On je ličnost koja je pružila neizmjerni doprinos kako bi otgnuo od zaborava kulturu i tradiciju, sačuvao je i prezentovao diljem svijeta više od pola vijeka, a potpuno se posvetio zavičaju i kulturnoj baštini svih naroda Crne Gore.
Rođen je 24.07.1947 god. u Balotićima kod Rožaja.
Od 1969 do 1976 radio je kao nastavnik Muzičkog vaspitanja u Rožajama. Tada je formirao KUD „Vrelo Ibra“ zajedno sa Delijom Kurpejovićem profesorom fizičkog vaspitanja.
U periodu do 1976 do 1981 godine radio je kao profesionalni koreograf u Novom Pazaru. Terenskim istraživanjem muzičko-folklornog,narodnog blaga,običaja, tradicije i svega drugog što pripada kulturnom nasledju, narodnoj umjetnosti aktivno se bavio od 1968 godne. Ti počeci bili su po preporuci i uputstvima profesora Zvonka Ljevakovića iz Zagreba.
Posebno ga interesovao prostor Sjeverne Crne Gore i prostor nekadašnjeg Sandžaka. Taj prostor je dosta dobro i studiozno obradio i sakupio ogromnu građu,svih naroda koji žive na tim prostorima.
Teren sam u prve dvije decenije istraživao po instrukcijama i savjetima akademika: dr Radmile Petrović, dr Dragoslava Devića, dr Jasne Bjeladinović, dr Dragoslava Antonijevića i mnogih drugih iz Etnografskog muzeja u Beograda,i Etnografskog fakulteta iz Beigrada, sa kojima je sarađivao. Zahvaljujući tim velikanima u značajnoj mjeri ispekao je zanat terenskog istraživanja. Jedan dio od te građe obradio je kroz koreografije koje su postavljene kako u folklornom ansamblu „Vrelo Ibra“ tako i u mnogim ansamblima širom bivše Jugoslavije.
Mnoge od tih koreografija su nagrađivane na mnogim međunarodnim festivalima i manifestacijama, značajnim priznanjima širom ove planete.
Posebno se izdvaja koreografija koju je uradio u ansamblu u Punatu, ostrvo Krk, „Branko Cvetković“ iz Beograda, ansamblu medicinskog fakulteta u Beogradu „Mika Mitrović“, akademskom kulturno-umjetničkom društvu „Oro“ iz Niša, „Abrašević“ iz Kraljeva, radničkom kulturno-umjetničkom društvu iz Vitkovića kod Goražda, profesionalnom ansamblu „Kolo“ iz Beograda i više desetina ansambala iz svih republika velike Jugoslavije, i nekoliko ansambala zapadne Evrope.
Jedan dio sakupljene građe sa terena ugradio je u šest dokumentarnih filmova „ISPOD VELA ZABORAVA“ u trajanju od sedam sati i dvadeset minuta. Ovi filmovi su promovisani u Istanbulu, Skoplju, Sarajevu, Tuzli, Frankfurtu, Podgorici, Luxemburgu, Novom Pazaru , Bijelom Polju, Prijepolje, Pljevljima i još nekoliko gradova Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Sva terenska istraživanja finansirao sam bez ičije pomoći,o svom trošku. Isfinansirao je sakuljanje i štampanje Bošnjačke epske poezije Sandžaka „Sa londže zelene“. Ovu knjigu posvetio je pokojnom ocu Ćamilu od kojeg je naučio mnogo toga iz kulturnog nasleđa a posebno pjesama sevdalinki i raznih umotvorina. Lijepo je svirao harmoniku šargiju,tamburu i ćiftelju.
Uradio je nekoliko desetina kompozicija dječije, zabavne i narodne muzike, neke od njih su i nagrađene na međunarodnim festivalima u Novom Sadu, Skoplju, Temišvaru – Rumunija i Kišinjevu – Poljska.
Izdao je jedan CD narodne muzike „Biserje“ u duhu sandžačke sevdalinke.
Idejni je tvorac i glavni utemeljivač festivala „Zlatna Pahulja“ i „Zlatna Staza“ u Rožajama, takođe jedan od glavnih aktera izgradnje doma kulture u Rožajama što je za taj period bila ogromna investicija. Pokretač je Rožajskog zbornika.
Najznačajniji plod njegovog 50-to godišnjeg rada svakako je kulturno-umjetničko društvo „Vrelo Ibra“ iz Rožaja koje postoji pet decenija. Ovo društvo je tokom proteklih decenija gostovalo u trideset osam država Evrope,Azije i Afrike. Oržalo je više stotina koncerata širom Crne Gore i prethodne države Jugoslavije.
Učestvovalo je na bezbroj međunarodnih smotri i festivala i osvajalo značajna priznanja kako na domaćim tako i na međunarodnim smotrama, festivalima i manifestacijama. Četiri puta za četiri decenije učestvovalo je na svjetskim festivalima i to: Kartagini – Tunis 1972god., Tripoli – Libija 1976god., Valbžih – Poljska 1987god., Sent Malo – Francuska 2006god. Dostojanstveno i na najbolji način na visokom umjetničkom nivou predstavljalo je Rožaje i Crnu Goru. Dobitnik je gran-pri, najvećeg priznanja iz oblasti kulture u Poljskoj. Afirmisalo je širom svijeta dio narodnog blaga naroda koji žive u Crnoj Gori a posebno Bošnjaka, što je Crnogorskoj javnosti veoma poznato. Slobodno se za KUD „Vrelo Ibra“ može reći da je najveći rizničar kulturne baštine Bošnjaka ne samo u Crnoj Gori nego i šire.
Ogromno bogatstvo narodnog blaga koje čini jednu od osnovnih poluga identiteta jednog naroda nalazi se u arhivi ovog stvaraoca što je plod njegovogo pedesetogodišnjeg istraživanja i sakupljanja. Jedan od promotora filmova u Sarajevu svoje izlaganje završio je „Ovaj čovjek trebalo bi da ima najmanje četiristotine godina, pa i to je malo za jednog čovjeka da sakupi ovoliko bogatstvo“.
Elzna Mujević otpevala je pjesmu koju je napisao ugledni univerzitetski profesor Sait Kačapor, a muziku je pipremio upravo Ibiš Kujević. Ona je jedna od nezvaničnih himni ovog kraja.