Nema veze kakvo je vrijeme. Može puhati bura, padati kiša, biti magla ili jako sunce. Djeci to ne bi trebalo smetati jer bi se tako trebala povezati s prirodom, steći imunitet i snalažljivost.
Za sve se to zalaže filozofija takozvanog šumskog vrtića koji je u Puli otvorila 30-godišnja psihologinja i dadilja Francesca Miličević. Prva djeca već se polako upisuju u takvu novu vrstu vrtića Šumska djeca. U tom vrtiću djeca će cijeli dan biti vani u šumi, a time im, veli Francesca Miličević, želi pružiti ono što je i sama iskusila kada je bila dijete.
Obavezne čizmice
– Kako izgleda dan u ovakvom vrtiću? Pa najprije se doručkuje, a onda idemo u šumu gdje se igramo, istražujemo, skupljamo šumske plodove, radimo igračke od drveta, radimo kućice za životinje, gnijezda od šipražja, idemo na izlete u udaljeniji dio šume. Sada primjerice skupljamo i jedemo kupine i djeca u tome uživaju, pa čak i ona koja su tvrdila da ih ne vole. Provodimo sve vrijeme u šumi, a nećemo imati unaprijed pripremljen poseban program. Sve će ovisiti o interesima djece taj dan, i kakvo će biti vrijeme te što će se u šumi događati. Šuma je nepresušan izvor doživljaja, ona hrani osjetila na svim raznima. Najmanje se treba brinuti što će djeca tamo raditi. Djeca obavezno moraju imati čizme, a naravno, kada je loše vrijeme i kabanice. Nakon jutarnje igre u šumi idemo na ručak, a onda djeca idu na spavanje. Poslije toga ponovno krećemo prema našem igralištu – ističe Francesca Miličević.
Vlastiti vrt
U vrtiću nema plastičnih gotovih igračaka nego će ih djeca sama izrađivati. Također, imat će i svoj vrt s povrćem i voćem, piše Jutarnji.
– Šuma je nepravilan teren i dijete stalno mora biti oprezno. Dakle, dijete koje hoda po šumi u većoj je prednosti od onoga koje hoda po betonu. A i imunitet djece koja većinu vremena provode vani od one koja su većinom u zatvorenim prostorima je nedvojbeno jači. A i puno rade s rukama – ističe Francesca Miličević, te dodaje: – Naravno da će dijete pasti i ogrebati se, da će biti i komaraca i krpelja, ali to nije ništa opasno. Sve je to za djecu dobro. Nema tu nekih realnih opasnosti.
Ana Užarević, čiji je četverogodišnji sin Maksim u šumskom vrtiću, kaže da kod njega takav tip vrtića pozitivno utječe na psihu, snalažljivost, kreativnost te imunitet. – Kada je dijete cijeli dan vani, okruženje prirode pozitivno utječe na njega na više razina. To smo primijetili još ovo ljeto kada je bio s nama cijeli dan vani u kampu. Stopio se s prirodom. Skupljao je biljke, štapove, penjao se po stijenama. Naravno, sve pod nadzorom. I vidjeli smo da je postajao sve spretniji, počeo je raspoznavati biljke i dobro se snalaziti. Ne bojimo se toga da će se smočiti ili išta slično. To će ga ojačati – smatra dječakova majka Ana, koja dodaje i da se njegova motorika odlično razvija te da sve skupa blagotvorno djeluje na njegovo raspoloženje, spavanje i kreativnost.
– Bitno je da se i roditelji educiraju o tome što se sve nalazi u šumi. Vlada mišljenje da smo jako protektivni prema djeci. I to u jednoj mjeri stoji, pa ovo ni nije vrtić za mnoge roditelje – zaključuje Francesca Miličević.
Buka/GG