“Šešeljeva knjiga je press kliping Zukorlićevih medija”

Šešeljeva knjiga je samo press kliping Zukorlićevih medija i ništa više od toga, zaključak je analize koju su sproveli novinari Radio-televizije Novi Pazar. Evidentno je da knjigu lider radikala koristi isključivo za obračun sa Zukorlićevim protivnicima, ali i da bi ojačao njegovu poziciju u nacionalno orijentisanom biračkom telu u Srbiji.

Vojislav Šešelj svoju knjigu koristi da se obračuna sa glavnim političkim oponentima Muamera Zukorlića, Rasimom Ljajićem i Sulejmanom Ugljaninom, ali nisu pošteđeni ni ostali političari i javne ličnosti, nevladine organizacije i mnogi drugi.

Tako na primjer, Semihi Kačar, predsjednici Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Jahja Fehratović, sa stranica Šešeljevog remek djela, poručuje „Gospođa Kačar bi trebalo da se prisjeti i svojih dolazaka kod muftije Zukorlića i upornog moljakanja da joj pomogne da se odupre čeljustima Ugljanina i Ljajića“, da bi joj potom održao i vjersku lekciju riječima „Dok oni ljube skute raznoraznim Ljajićima, Ugljaninima i inim potrošnim političarima, mi padamo na tlo samo pred Uzvišenim Bogom i nastojimo pronijeti riječi istine zarad Njegovog zadovoljstva“

Aida Ćorović i novinarka Slađana Novosel su, u knjizi Vojislava Šešelja i portalu Sandžakpress, optužene da su formirale organizaciju „Otpor Sandžaka“. „Kako Sandžakpress ekskluzivno saznaje, jedna od dvije žene koje vode nevladine organizacije u Sandžaku, a koje su učestvovale u formiranju fantomskog pokreta Otpor Sandžaka jeste i Aida Ćorović. Ona je skupa sa ostalim učesnicima iz SDP Rasima Ljajića, jednom službenicom OSCE, aktivistima ekoloških udruženja, novinarkom Slađanom Novosel i dijelovima beogradskog režima pokušala osnovati ovu ilegalnu fantomsku organizaciju kako bi dezinformacijama i lažima napadala muftiju Muamera Zukorlića.“

Mirsad Đerlek, predsjednik SNP je izgleda trn u oku lideru radikala, pa o njemu prenosi pisanje revije Sandžak u kojem ga optužuju da je saradnik tajnih službi „Ipak, težište treba staviti na ličnim i porodičnim vezama Mirsada Đerleka sa najbližim saradnicima MUP-a Ivice Dačića iz javnih i tajnih službi, bez čijeg mišljenja ovaj novopečeni političar ne povlači ni jedan stranački potez.“

Lider Radikala je takođe prenio pisanje revije Sandžak o Fevziji Muriću u tekstu „SZS robuje vlastitoj nemoći“. U tom tekstu se između ostalog kaže „Robovi vlasti, robovi ličnih interesa, robovi društvenog komoditeta i pozicija…“

Na drugom mjestu se za Rešada Hodžića kaže sljedeće „Opće je poznato da su ove godine svi prosvetari koji su imali ugovore na određeno vrijeme dobili otkaze, te da su stalni radni odnos dobili samo oni čije je ime dostavljeno iz Gradske uprave, sa spiska koji je lično potpisao Rešad Hodžić. Za usluge ove vrste isti je naplaćivao od 3.000 do 5.000 evra.“

Nisu samo lokalni političari bili tema Vojislava Šešelja. On je našao mjesto u svom djelu i da prenese riječi Muamera Zukorlića o Nenadu Čanku, gdje Zukorlić kaže „Nenad Čanak u Vojvodini, UDB ga je plaćala 300 maraka mesečno da glumi krajnjeg ekstremistu, da ogadi narodu samu ideju autonomaštva. To mi je Jovica Stanišić lično pričao pred svedocima“

Na žalost ovo nisu jedini ljudi koji su bili tema Vojislava Šešelja. Tu su se našli i brojni privrednici, aktivisti, novinari, imami, pisci, na kraju krajeva i brojni, uslovno rečeno, obični ljudi koji su u prethodnih decenija iznijeli bilo kakvu kritiku na račun Muamera Zukorlića.

Nakon čitanja ove knjige postaje jasno da nema bošnjaka koji iole vrijedi a da ga Vojislav Šešelj nije napao u ovoj knjizi. Naravno osim Muamera Zukorlića, koji je, ispostavlja se, jedini bošnjak kojeg Šešelj cijeni.

Juče je Muamer Zukorlić, odgovarajući na optužbe da sarađuje sa Vojislavom Šešeljem rekao da ta priča u stvari služi kako bi se skrenula pažnja sa sadržaja knjige. Novinari Radio televizije Novi Pazar su analizirali knjigu Vojislava Šešelja. Ova knjiga je press kliping Zukorlićevih medija i ništa više. Lider Radikala je koristi kako bi se obračunao sa protivnicima Muamera Zukorlića u Novom Pazaru i kako bi se ojačala pozicija Muamera Zukorlića u nacionalno nastrojenom biračkom tijelu u Srbiji. Jedino što ostaje je pitanje – zašto to Vojislav Šešelj radi?