Zukorlićeve malverzacije i privatizacija vakufa
Prema našim istraživanjima Muamer Zukorlić napravio je niz zloupotreba vakufske imovine. Tako je prevarom uknjižio vakufsku zemlju u prigradskom naselju Rajčinoviće od 80 ari i dva objekta površine od 3000 kvadrata. U videu, Zukorlić izjavljuje da on nije kao drugi, da će štitiiti vakuf, koji će ostati trajno da koristi narodu. Međutim, par mjeseci nakon izjave preveo je zemlju i objekte na brata.
2015. godine je počela izgradnja ovih objekata. Samo godinu dana nakon početka izgradnje izvršena je privatizacija vakufa tako što je Muhamed Zukorlić, brat bivšeg muftije, predao katastru zahtjev za prevod zemlje i objekata na sebe i onda ih uknjižio. Te 2016.godine, par mjeseci prije knjiženja nekretnina,bivši muftija pred kamerama izjavljuje ubjedljivo zastašujuće manipulacije, gdje govori o iskrenosti svojih namjera u činjenju dobra, i da on nije kao ostali sandžački političari koji vrše zloupotrebu novca i vakufa, kao i da se on prema emanetu vakufa odnosi kao prema svetinji.
Radi se o tri parcele: 747, 748 i 749 ukupne površine 80ari, svi znamo koliko je ar zamlje u pazaru. Na parceli 748 se nalaze dva objekta: jedan je površine 2000 kvadrata, drugi površine oko 1000 kvadrata.
Da je čin zloupotrebe vakufa dobro isplaniran od strane Muamera Zukorlića može se utvrditi iz analize geo slika ovih katastarskih parcela. Džamija se nalazi na katastarskoj parceli 752 i ova parcela je ostala u vlasništvu Islamske zajednice. Katastarska parcela 748 obuhvata objekte, ide po granici same džamije i zahvata jedan dio džamijskog harema. Dobro iscrtane međe su dokaz da su namjera i plan otuđenja vakufa bili prisutni od samog starta. Da su ovi objekti imali građevinsku dozvolu ne bi se moglo doći do ovakvih zloupotreba, jer bi svaku promjenu evidentirala i sama opština. Muamer Zukorlić, svjestan situacije da dobijanjem građevinske dozvole za objekte ne bi bilo bi moguće izvršiti bilo kakvu dalju zloupotrebu u budućnosti, onda dobro uigranom taktikom da su svi protiv Islamske zajednice i lažnom atmosferom linča, preko medija optužuje lokalnu vlast u Novom Pazaru za antiislamski odnos prema Islamskoj zajednici i opstrukciju dobijanja građevinskih dozvola, i počinje graditi objekte bez ikakvih potrebnih saglasnosti. Kao dokaz tu je i članak iz 2015.godine, dnevnog lista“Blic” uz Zukorlićevu izjavu:
“Baš me briga što me vlast proziva”. Muftija Zukorlić je optužio lokalnu vlast da mu uskraćuje prava i da neće tražiti pravdu na šalterima takve vlasti: „Zato se to pravo samo uzima, i mi to radimo”.
Nikada ovi kupoprodajni ugovori između bivših vlasnika i Islamske zajednice nisu dostavljeni Katastru i niko ne zna gdje su i kako završili.
Jedan dio bivših vlasnika je uvakufio dio svojih parcela Islamskoj zajednici, dok su ostali suvlasnici prodali zemlju Islamskoj zajednici, ali za izuzetno mali novac. Svi bivši vlasnici su otuđili svoju zemlju samo zato što im je predstavljeno da dio njihovih parcela je potrebno za izgradnju škole Kur’ana, a drugi dio zemljišta za proširenje mjesnog mezarja.
Dokaz ovoj našoj pričistoji u zapisniku građevinskog inspektora, Hajra Latovića, iz 2015.godine: da su zemlju ustupili ili prodali Islamskoj zajednici. U zapisniku još stoji da radove na građevinskim objektima izvodi i finansira Islamska zajednica.Kao dokaz da je sve radove finansirala Islamska zajednica su i izjave zatečenih radnika na objektima. Svi su izjavili da sve radove finansira Islamska zajednica, ispred koje je zadužen izvjesni Mehmed, kome je evidentiran broj telefona, a grupovođa radnika je Selvedin Mujević iz Rožaja. Poslušajmo sada i načelnika ove građevinske inspekcije.
Šta sve ovo znaci?
Ovo nesumnjivo znači da jednog dana, kada bošnjačka ulema otvori oči i riješi da kazni Muamera Zukorlića zbog svih malverzacija, zloupotreba i urušavanja dostojanstva pripadnika Islamske zajednice , biće suočena sa poražavajućom istinom.
Islamska zajednica u Srbiji će biti osiromašena za ovaj i za niz drugih objekata koje su Bošnjaci Sandžaka, vjernici, godinama gradili dajući teško zarađeni novac, misleći da daju za vakuf. Zapravo, davali su porodici Zukorlić, Muameru, Muhamedu, Usami i Elmi.
