Srebrenica će uvek biti simbol strašnog genocida nad jednim narodom

Svake godine pred početak jula sjetimo se Srebrenice i njenog genocida, u kojem je na svirep način ubijeno preko 8 hiljada nevinih Bošnjaka civila. Srebrenica je za vrijeme rata u BiH, od strane Vijeća sigurnosti UN-a bila proglašena sigurnosnom zonom koju je štitio UNPROFOR. No, i pored toga, jedinice bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića 11. jula 1995. godine su opkolile grad. Samo tokom nekoliko dana masakrirano je preko 8 hiljada nedužnih civila Bošnjaka. Ovaj događaj je u historiji ostao zapisan kao najveći genocid na evropskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. UN, koji nije uspio da zaštiti ¨sigurnosnu regiju¨, ostao je samo nijemi posmatrač naspram tragedije u Srebrenici.

Srebrenica je mali grad smješten na istoku Bosne. Prema popisu stanovništva 1991. u Srebrenici je živjelo 6 hiljada, dok je u opštini Srebrenice bilo registrovano 36.666 stanovnika. Isti popis stanovništva pokazuje da su 75,2% populacije činili Bošnjaci, a 22,7% Srbi. Danas u Srebrenici živi 7.250 Bošnjaka.

Kada je Vijeće ministara evropske zajednice 6. aprila 1992. godine priznalo nezavisnost BiH, razbuktao se rat u BiH. U proljeće 1992. svi veći gradovi na istoku Bosne su napadnuti od strane bosanskih Srba, koji su ih ubrzo uzeli i pod kontrolu. Brzo je uspostavljena kontrola nad Fočom, Čajničima, Višegradom, Zvornikom, Bijeljinom, Bosanskim Brodom i Derventom. Bosanski Srbi su do maja 1992. preuzeli kontrolu nad 60% teritorije BiH.

Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, je sa svojim militantima 18. aprila 1992. godine preuzeo Srebrenicu. No, Bošnjaci iz Srebrenice, koji su se u okolnim planinama organizovali pod komandom Nasera Orića, nakon tri dana su uspjeli da povrate kontrolu nad gradom. Nakon ovog događaja Srbi su više puta pokušavali da preuzmu kontrolu nad Srebrenicom, ali osim opsade, nisu uspjeli ništa više. Bošnjaci iz obližnjih mjesta su bježeći pred napadom Srba dolazili u Srebrenicu tako da je u gradu u to vrijeme živjelo oko 40 hiljada ljudi.

Da bi još više otežali stanje muslimanima, Srbi nisu dozvolili ni prelazak hrane i lijekova koje je slao UN, koji je ostao nijem na cijelu ovu tragediju. Samo su SAD, pod naredbom tadašnjeg predsjednika Clintona, iz vazduha padobranom dostavljale prehrambene proizvode. U periodu od marta do juna 1993. godine ovim putem je dostavljeno 1900 tona hrane i lijekova u Srebrenicu. No, ova pomoć je bila nedovoljna. U cilju obezbjeđenja hrane Bošnjacima u Srebrenici, Orić je povremeno bio primoran na pljačkanje okolnih sela. Uz tvrdnju da je prilikom ovih radnji naspram srpskih civila počinio ratni zločin Oriću je suđeno ali je oslobođen ovih optužbi.

Od marta 1993. bosanski Srbi su započeli planske i mnogo intenzivnije radnje kako bi preuzeli Srebrenicu. 16. aprila 1993. Srebrenica je bila u potpunosti opkoljena od strane Srba. Od samog početka se znalo da će  se dogoditi velika humanitarna katastrofa ukoliko Srebrenica pređe pod kontrolu Srba. UNPROFOR-ov komandant Francuz Philippe Morillon je diplomatskim inicijativama uspio ubijediti Srbe i 11. marta 1993. je ušao u Srebrenicu. Na ovaj način je uspostavljeno kratkotrajno primirje između strana. U cilju uspostavljanja jače kontrole, Vijeće sigurnosti UN-a je Rezolucijom 819 objavljenom 16. aprila 1993. godine Srebrenicu proglasila ¨sigurnom zonom¨ koja je pod zaštitom UN-a. No, jako brzo će se spoznati da ova regija uopće nije bila sigurna.

Nakon što je Srebrenica proglašena sigurnosnom zonom, UNPROFOR je, uz argument da od sada on uspostavlja bezbjednost, pokupio svo oružje iz ruku Bošnjaka. Na ovaj način su Bošnjaci ostali bez ikakvih sredstava za odbranu. Sve zemlje Zapada su izbjegavale da u Srebrenicu upute svoje vojnike. Kanada je bila prva zemlja koja je pristala na to i svoja 143 vojnika je 17. aprila 1993. poslala u Srebrenicu. Najjače oružje koje su sa sobom ponijeli kanadski vojnici bile su automatske puške. Ni broj UNPROFOR-ovih vojnika niti kanadskih nije bio dovoljan da se u Srebrenici uspostavi sigurnost. Nakon što se kanadskim vojnicima završila dužnost, 3. marta 1994. Holandija je sa 570 svojih vojnika preuzela dužnost od kanadskog bataljona.

Nakon što su se nastavili napadi Srba na sigurnosnu regiju, Rezulicija 836 donesena 4. juna 1993. na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a proširena je dodatnim uredbama koje su proširile djelovanje UNPROFOR-a. Naime, UNPROFOR-u je dato ovlaštenje da koristi silu naspram svih napada na sigurnosnu regiju i njenu okolinu. Ukoliko bude potrebno, UNPROFOR će moći zahtijevati i zračnu podršku.

Srbi su stalno stvarali prepreke u radu holandskom bataljonu. Osim toga, primirje je povremeno kršeno. Na zahtjev UNPROFOR-a novembra 1994. godine NATO je simbolično bombardovao srpske ciljeve. U cilju sprječavanja zračnih napada, srpski komandant Ratko Mladić je zarobio 70 holandskih vojnika. Vojnici su oslobođeni nakon intenzivnih diplomatskih pregovora koji su trajali 6 dana.

1995. godine Srbi su zabranili prelazak bilo kakve vrste kamiona, nakon čega su, usljed nedostatka hrane, holandski vojnici počeli da se razbolijevaju.  U maju 1995. u velikoj mjeri su povećane tenzije između holandskog bataljona i Srba i Srbi su u cilju zastrašivanja počeli da otvaraju oružanu vatru na kontrolnim punktovima koji su bili pod kontrolom UNPROFOR-ovih vojnika.

6. jula 1995. Srbi su napali Srebrenicu. U ovom napadu Srbi su zarobili oko 30 holandskih vojnika. I pored toga, komandant holandskog bataljona nije zatražio zračnu podršku. Holandski bataljon je bio u potpunosti pasivan. Dan prije nego što je Srebrenica pala u ruke oružanih snaga Ratka Mladića zatražena je zračna podrška. Simbolično su gađana dva srpska cilja. Bosanski Srbi su postavili ultimatum i zatražili hitno obustavljanje zračnih napada. U protivnom, prijetili su da će ubiti sve holandske vojnike koje su držali kao taoce, te da će otvoriti oružnu vatru na vojnike UNPROFOR-a i sve izbjeglice u Srebrenici. Usljed ovog ultimatuma, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a u BiH je poništio zahtjev za zračnom podrškom. 11. jula 1995. Srbi su počeli da ulaze u Srebrenicu. 11. jul je u pamćenju ostao simbol strašnog genocida jednoga naroda.

izvor: TRT