Naglašava da SDPS zato odlučno osuđuje sve pokušaje revizije istorije čiji smo, kaže, svedoci poslednih nekoliko godina gde se oni koji su izgubili u Drugom svetskom ratu, koji su bili poraženi sada pokušavaju predstaviti kao pobednici.
On smatra da su zakoni o rehabilitaciji iz 2006. i 2011. a naročito njihova primena dodatno produbili podele u našem društvu, a da su pojedine rehabilitacije nanele i ozbiljnu nepravdu porodicama nevinih žrtava tokom Drugog svetskog rata.
“Utisak da rehabilitacija nema granica”
Zakon, ističe, nije donet da bi se rehabilitovali oni koji su pomagali da se nevini građani Srbije deportuju u logore smrti, od Jajinaca i Banjice do Starog sajmišta i “nije donet da bi se bi se rehabilitovao vojni i upravni aparat Srbije koji je napravio okupator i kvislinška vlada na čelu sa Milanom Nedićem”.
Postupci i praksa rehabilitacija u poslednjih nekoliko godina, kaže Omerović, stvorili su utisak u najvećem delu javnosti da te rehabilitacije nemaju bukvalno nikakvih granica.
– I onda je to ohrabrilo i dodatno motivisalo ne samo sledbenike i potomke onih koji su otvoreno sarađivali sa okupatorom nego koji su mu ideološki pripadali. Setite se samo Ljotića i Nedića, ljudi koji su flagrantno i direktno zagovarali ideologiju fašizma – navodi Omerović.
Izvor: Blic